Razlika između dislekije i disgrafije

Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja, vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće čitanja i pisanja sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezički razvoj…) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja. Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama čitanja i pisanja slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda.

Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka. Tako, na početku ovladavanja čitanja i pisanja mnoga djeca pišu nekoliko riječi bez razmaka, zaboravljaju interpunkcijske znakove (tačke, zarezi…), dijakritičke znakove (kvačice, crtice, tačkice) te će i u čitanju i u pisanju izostavljati, dodavati ili zamjenjivati određena slova (slična izgledom ili po načinu izgovora). Ipak, te su pogreške kod djeteta urednog razvoja malobrojne i nisu ustrajne, odnosno smanjuju se i gube poučavanjem. Za razliku od toga, kod djece sa specifičnim teškoćama pogreške su mnogobrojne i stabilne te se ne smanjuju bez stručne logopedske terapije.

Disleksija

Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja, te na razinu razumijevanja pročitanog.

Djeca sa disleksijom dugo slovkaju, zamjenjuju grafički slična slova (b-d), često zamjenjuju red slova i/ili slogova unutar riječi (dolazi – odlazi). Zamijenit će i cijelu riječ drugom riječi slične osnove (skratiti – sakriti). Također će nekim riječima dodati nepostojeće slovo i/ili slog (otvarala – otvaravala).Sve ove pogreške pridonose i lošijem razumijevanju pročitanog. Ove će se pogreške također očitovati i u pisanju gdje će djeca pokazivati teškoće u samom oblikovanju slova te već spomenutim dodavanjima i/ili izostavljanjima dijelova riječi. Također, disleksija može predstavljati teškoće u kratkotrajnom pamćenju, prostornoj orijentaciji, orijentaciji u vremenu, praćenju uputa, prisjećanju riječi i organizaciji informacija.

Disgrafija

Disgrafija predstavlja stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještine pisanja. Pogreške koje se javljaju kod djece s disgrafijom nisu povezane s nepoznavanjem pravopisnih pravila i prisutne su bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnoga razvoja, urednog stanja osjetila sluha i vida te redovitog školovanja. Neke od pogrešaka mogu biti na razini slova i sloga (izostavljanje, premještanje i dodavanje), zatim na razini riječi (rastavljeno pisanje jedne riječi ili sastavljeno pisanje više riječi) te na razini rečenice (izostavljanje točaka, zareza i sl.).Kome i kada se obratiti za pomoć?Velik broj gore navedenih teškoća moguće je prepoznati već u predškolskoj dobi, te djetetu na vrijeme pružiti potrebnu pomoć. Ako imate sumnju da bi se kod vašeg djeteta mogle javiti ili već postoje teškoće čitanja i pisanja, najbolje je upitati stručnjaka. Stručna pomoć u obliku logopedskih vježbi pomoći će vašem djetetu da bude sretan i zadovoljan školarac.

Neki od simptoma u predškolskoj dobi koji bi mogli ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:

• kasna pojava prve riječi i usporen govorno-jezički razvoj

• siromašan rječnik

• nepravilan izgovor glasova i nakon šeste godine

• poteškoće u zadržavanju pažnje na jednoj aktivnosti

• nespretnost u krupnoj i finoj motorici

• nesigurnost u prostornim i vremenskim odnosima

• teškoće u pamćenju pjesmica i brojalica

• agramatizmi u govoru (nepravilna uporaba padežnih nastavaka…)

• nezainteresiranost za crtanje i pisanje

• nedostatak interesa za slikovnice i čitanje.

Pripremila: Fatima Smajlbašić