Naslovna / Tekstovi / Porodica / Neprolazne porodične vrijednosti

Neprolazne porodične vrijednosti

AZRA FAZLOVIĆ, prof. islamskih nauka

Euzu billahi mines-šejtanir-radžim! Bismillahir-rahmanir-rahim! El-hamdu lillahi rabbil-alemin! Ves-salatu ves-selamu ala sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Zahvaljujemo se Allahu Uzvišenom, moleći Ga da Poslanika islama blagosilja najljepšim blagoslovom, te da na sve nas i naše porodice spusti Svoj plemeniti rahmet i bereket. Važno je podsjećanje, ali i naše nove spoznaje i jačanje svijesti o porodičnim vrijednostima. Treba shvatiti kao emanet neka značenja islamske poruke i prakse s ciljem da nas podstaknu na brižnije i odgovornije čuvanje neprolaznih porodičnih vrijednosti.

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

Zbilja, oni koji vele: ”Naš Gospodar je Allah!” – i potom budu ustrajni, za njih staha nema niti će se žalostiti! Takvi će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno ostati, i to će im biti nagrada za ono što su činili! A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima. Majka ga njegova tegobno nosi i tegobno rađa! A njegovo nošenje i njegovo dojenje trideset mjeseci traje. Pa kad zrelost svoju dosegne i četrdeset godina dostigne, on rekne: Gospodaru moj, dopusti meni da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovo meni i roditeljima mojim, i da dobro radim pomozi mi, s kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam predan Tebi. To su oni od kojih ćemo dobra djela koja su činili primiti, i preko nevaljalih djela njihovih prijeći, među stanovnicima Dženneta oni će biti! Obećanje koje je njima dato istinito je! (El-Ahkaf, 13-16.)

Navedena cjelina kur’anskog teksta podučava o dva zaduženja, prema Allahu i prema roditeljima. Obveza koja se odnosi na roditelje u Objavi je često smještena odmah poslije vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu. Ima karakter općeg poziva, baš kao što je i poziv ljudima da vjeruju u Jednog Boga. Dakle, dobročinstvom prema roditeljima zadužen je cjelokupan ljudski rod. Riječ je o jedinstvenoj odlici. U egzistiranju drugih stvorenja, kao što su ptice, naprimjer, prirodno je da roditelji brinu o mladima, dok se od mlađih ne očekuje briga prema starijima. Štaviše, pomnijim praćenjem kur’anske i hadiske poruke može se vidjeti da se briga i dobročinstvo prema roditeljima često nalaže, dok je oporuka i pažnja prema djeci rjeđe spomenuta. To je riješeno samom roditeljskom prirodom koja je odraz mudrosti Stvoritelja svjetova.

Privrženost i ljubav prema djeci je jedan od najdubljih ljudskih osjećaja i među najpostojanijim je ljudskim svojstvima. To je Svemilosni posvjedočio najljepšim kur’anskim rijekom: hamelethu ummuhu kurha, ve vedaa’thu kurha, ve hamluhu ve fisaluhu selasune šehra — majka ga njegova tegobno nosi i tegobno rađa, a njegovo nošenje i njegovo dojenje trideset mjeseci traje.

Kur’an rijetko donosi brojke, jer je on skup univerzalnih istina, važećih do Sudnjeg dana. Međutim, na ovom mjestu nije izostalo isticanje preciznosti vremenskog trajanja od trideset mjeseci odnosno dvije i po godine podnošenja velike i plemenite žrtve koju daje majka nošenjem, rađanjem i dojenjem. Intenzitet ove žrtve shvatljiv je samo ako se ima na umu Allahov dar majčinske ljubavi i samilosti. Ova njezina neizreciva odanost, plemenita okrenutost životu koji posjeduje zalog je novom životu i njegovom trajanju. Istinu je rekao Allahov poslanik, alejhisselam, u susretu s čovjekom koji je na leđima nosio svoju majku i s njom tavaf oko Kabe činio. Upitao je Poslanika da li se ovim činom odužio svojoj majci. Muhammed, alejhisselam, odgovori: Ne, ni za jedan njezin majčinski uzdisaj.

Nakon što smo samo malo otškrinuli vrata kako bi se ukazala veličina Allahove, dželle šanuhu, mudrosti, u istom ajetu se ističe etapa ljudske zrelosti s njezinim najvažnijim dimenzijama.

Ponovo se precizno spominju vremenske mjere, te se istinska zrelost jedne osobe povezuje s napunjenom četrdesetom godinom. Tada se upotpunjuju ljudske sposobnosti i zaokružuje poimanje smisla vlastitog života. Na ovom stepenu iskustva, postajemo kadri da zrelo razmišljamo i planiramo, dublje i realnije zagledani i u ono što se nalazi izvan i iza dunjalučkog života.

Zato smo mnogo više spremni na istinsku zahvalnost Gospodaru svjetova za sve blagodati darovane nama i roditeljima našim, te Mu se ustrajno obraćamo:

…Gospodaru moj, dopusti meni da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovo meni i roditeljima mojim…

Postaje nam jasnija uloga roditelja. Više su nam na umu, ne zaboravljamo ih, za njih mnogo molimo, a naša zahvalnost prema njima dolazi do punog izražaja.

Poslije ovog prvog poziva i molbe, na drugom mjestu je želja da dobro činimo s kojim će Allah, dželle šanuhu, zadovoljan biti: …i da dobro radim pomozi mi, s kojim si zadovoljan Ti… Molimo ga da nam na tom putu pomogne, da nas nadahne idejom i smislom dobra. Naša zrelost nam sugerira da je vremena sve manje a da su dobra djela nada najveća.

U trećem obraćanju, čeznemo za dobrobiti djece naše, te stoga neumorno i s čežnjom molimo: …i potomstvo moje Ti učini dobrim! Doista je najveća sreća u uvjerenju da će se naša dobra djela nastaviti u dobročinstvu djece naše. Ništa nije važnije od zdrava i plemenita roda. Neuporedivo manje su važna bogatstva i ukrasi ovog svijeta. A zar to nismo mogli saznavati u ozbiljnom bdijenju očeva naših i u očima i molitvama dobrih majki naših?

Molbe kojima smo u navedenim ajetima podučeni opečaćene su željom za kajanjem za ranije propuste naše i spremnošću na potpunu predanost Bogu Jedinom, kao i Njegovom iskazanom voljom da nam oprosti i da nas u Džennet uvede.

Evo primjera za to kako Muhammed, alejhisselam, iskazuje posebnu pažnju prema ženi koja je temeljni čuvar vrijednosti u svakoj zdravoj porodici:

El-Bejheki u djelu šua’bul-iman zabilježio je predanje u kojem stoji da je Esma b. Jezid, radijellahu anha, došla kod Vjerovjesnika, alejhisselam, dok je sjedio s ashabima, i rekla: ”Božiji Poslaniče, draži si mi od oca i majke, znaj da bih se žrtvovala zbog tebe, ja sam izaslanica svih žena, i ne postoji nijedna žena na istoku ni na zapadu, svejedno hoće li čuti za ove moje riječi ili neće, a da nije moja istomišljenica. Allah, dželle šanuhu, poslao te s Istinom, ljudima i ženama, pa smo povjerovali u tebe. Tako ti Boga, Koji te poslao, mi, žene, zatočene smo, ograničene smo, ostajemo u kućama, blago sa svojim muževima postupamo, rađamo i odgajamo djecu. A vi muškarci, odlikovani ste nad nama skupnim namazom i džumama, posjećivanjem bolesnika, praćenjem dženaza, čestim obavljanjem hadža, a povrh svega, borbom na Allahovom, dželle šanuhu, putu. I kad čovjek pođe na hadž ili izađe u borbu, žena čuva njegov imetak, čast i odgaja djecu. Allahov Poslaniče, da li, zbog toga, imamo udio u vašoj nagradi?”

Resulullah, alejhisselam, cijelim se tijelom okrenu prema ashabima i upita ih: Jeste li ikada čuli ljepše pitanje u vezi s vjerom od ovog njezinog pitanja? ”Nismo”, odgovoriše ashabi. Allahov Poslanik, alejhisselam, potom se okrenu prema njoj i odgovori na njeno pitanje: O, ženo, idi i svim ženama saopći da su ženina privrž enost mužu i njezino bdijenje u porodici ravni svim spomenutim ibadetima. I ode žena radosna, svjedočeći da nema istinskog boga osim Allaha i veličajući Ga.

Danas, međutim, s osjećajem istinske brige možemo ustvrditi da stanje u našim porodicama nije optimistično. Sve manje djece se rađa, a nevolje u pogledu odgoja djece iz dana u dan su sve veće. Međutim, bilo bi važno da na umu imamo: Ako duboko svojih vrijednosti budemo svjesni i čvrsto odlučimo, svoje stanje možemo promijeniti. Najbolji put je da od sebe krenemo i mijenjamo sebe same, čime se zadobija snaga da utječemo i na druge. Muhammed, alejhisselam, poručio je da će se ponositi brojem svojih sljedbenika, a da je čestitost djece najbolje nasljedstvo koje im roditelji ostavljaju. Ovo su savjeti koji ukazuju na suštinu porodičnih vrijednosti. Budimo ponos Poslaniku Plemenitom. Neka naše kćeri i unuke rađaju djecu i neka im u emanet ostavljaju čestitost.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, nakon što si nam na Pravi put ukazao; daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje. (Ali Imran, 8.)

(Sadržaj preuzet iz besjede na manifestaciji Dani porodičnih vrijednosti u Behram-begovoj medresi u Tuzli)

Tekst objavljen u Magazinu za ženu i porodicu “Bosanska Sumejja”, broj 47. Maj, 2014. godine.

Da li ste čitali?

Pet grešaka koje većina roditelja ponavlja u odgoju

Djeca rade iste stvari kada su umorna, gladna ili im je jednostavno dosta svega, a …