Naslovna / Tekstovi / Zdravlje / Zdravlje / Šećerna bolest, “tihi ubica” sa kojim se živi

Šećerna bolest, “tihi ubica” sa kojim se živi

Šećerna bolest je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema uzrokovan promjenama načina života povezanog sa poremećajem ishrane i povećanjem broja gojaznih osoba, kao i smanjenjem fizičke aktivnosti. Vodeći je uzrok bolesti srca i krvnih sudova, terminalnog zatajenja bubrega, amputacija i hospitalizacija. Broj oboljelih od ove bolesti je u stalnom porastu. Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije  procijenjuje se da 382 miliona ljudi širom svijeta boluje od šećerne bolesti .Šećerna bolest je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema uzrokovan promjenama načina života povezanog sa poremećajem ishrane i povećanjem broja gojaznih osoba, kao i smanjenjem fizičke aktivnosti.

Vodeći je uzrok bolesti srca i krvnih sudova, terminalnog zatajenja bubrega, amputacija i hospitalizacija. Broj oboljelih od ove bolesti je u stalnom porastu. Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije  procijenjuje se da 382 miliona ljudi širom svijeta boluje od šećerne bolesti .

Svjetski dan šećerne bolesti  obilježava se 14. novembra  u nastojanju da se brojnim kampanjama  i projektima edukuje stanovništvo o ovom problemu, prevenira nastanak ovog oboljenja, adekvatno liječi, te smanji učestalost komplikacija i poboljša kvalitet života.

Definicija i uzroci nastanka

Šećerna bolest je hronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina, uzrokovan apsolutnim ili relativnim manjkom inzulina, hormona kojeg luči gušterača a koji ima ulogu da reguliše šećer u krvi. Drugi uzrok nastanka je stanje u kojem gušterača luči i povećane količine inzulina, ali su naše stanice otporne na njegovo djelovanje što predstavlja “inzulinsku rezistenciju”.

Klasifikacija

Razlikujemo nekoliko tipova  šećerne bolesti:

1. Šećerna bolest tip 1 ili juvenilni oblik šećerne bolesti

Uzrok je autoimuni proces; stanje kada imunološki sistem kod nekih ljudi napada i razara vlastite stanice u gušterači koje luče insulin ( beta stanice). Posljedično postoji apsolutni nedostatak inzulina, a najčešće se javlja kod djece i vrlo mladih ljudi, iako se zna javiti i kasnije.

2. Šećerna bolest  tip 2

Ovo je načešći oblik bolesti, a uzrokovan je različitim poremećajima u inzulinskoj sekreciji i rezistenciji.  Najčešće obolijevaju odrasli sa pozitivnom porodičnom anamnezom za šećernu bolest, te gojazne osobe sa pogrešnim stilom života (pogrešna prehrana, smanjena fizička aktivnost … )

3. Gestacijski oblik šećerne bolesti

Javlja se u trudnoći, a uzrok su hormoni koji ometaju djelovanje inzulina, pa u određenim okolnostima može doći do nastanka bolesti, koja prestaje prestankom trudnoće, u 4 % slučaja.

4. Ostali specifični tipovi šećerne bolesti koje nastaju tokom bolesti egzokrinog dijela gušterače (hronična upala gušterače kod alkoholičara), hormonalno uzrokovan( feohromocitom, akromegalija ), “stresna hiperglikemija” (kod teških opekotina ), uzrokovan lijekovima ( kortikosteroidi, peroralni kontraceptivi)

Simptomi

Simptomi šećerne bolesti su često suptilni, ponekad i neprimjetni.  Sumnju na šećernu bolest može pobuditi “trijas simptoma”, takozvani tri P : polidipsija ( pretjerana žeđ i želja za unosom bilo koje vrste tečnosti ), poliurija (učestalo mokrenje ), polifagija(pretjerana potreba za hranom). Ostali pokazatelji mogu biti: osjećaj iscrpljenosti, manjak energije, lako zamaranje,  gubitak težine, zamagljen vid, česte infekcije ( kod žena su najčešće vaginalne infekcije ), trnci i gubitak osjećaja u rukama i nogama, osjetljive desni, problemi sa kožom u vidu svraba, suhoće ili slabe cirkulacije.

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze šećerne bolesti bitno je da se uzmu detaljni podaci o ličnoj i porodičnoj anamnezi, da se uradi klinički pregled, više puta izmjeriti nivo šećera u krvi. LiječenjeOsnovni cilj liječenja je da se spriječi razvoj akutnih i hroničnih komplikacija.

Postoje nefarmakološke i farmakološke mjere. Nefarmakološke mjere su:

1. Edukacija bolesnika – podrazumjeva osposobljavanje osoba sa šećernom bolesti da provodi samopraćenje i samozbrinjavanje  radi uklanjanja smetnji i spriječavanja razvoja kasnih komplikacija uspostavljanjem uredne metaboličke ravnoteže u organizmu te omogućavanje “uvjetnog zdravlja”, uspostavljanje radne sposobnosti i uključivanje osobe u redoviti društveni život, a u djece radi osiguravanja tjelesnog i društvenog  života

2. Pravilna prehrana

3. Redovna fizička aktivnost.

Farmakološke mjere podrazumjevaju primjenu odgovarajućih lijekova.

Ako primjetite neke od navedenih simptoma dijabetesa, obratite se svom doktoru. Ranim otkivanjem šećerne bolesti moguće je da se oboljenje drži pod kontolom uz zdrav i aktivan život. Mnogi ljudi, iako nemaju simptome, imaju šećernu bolest. Zbog toga treba redovno kontrolisati zdravlje u dogovoru s timom porodične medicine

Pripremila: Arzumana Ožegović-Oručević, doktor medicine

Da li ste čitali?

Razlika između dislekije i disgrafije

Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja, vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – …