Hidžab – ljubav, identitet

Maramu nosim od 2005.godine. Ponosna sam na tu činjenicu. Taj divni komad platna u mojoj porodici nikada nije bio strani pojam. Uvijek mi je bila tako bliska, da sam i sama poželjela da je nosim. Hvala Allahu pa mi je podario tu blagodat. Hidžab je jedna od osnovnih vjerskih obaveza svake punoljtne žene muslimanke. Marama štiti ženu muslimanku i daje joj osjećaj sigurnosti. Kod nas se udomaćila riječ „bula“ za djevojku/ženu sa maramom. E, pa ja nisam „bula“, i ne volim upotrebljavati tu riječ. Ja sam djevojka sa hidžabom/pokrivena djevojka. Također, manje lijepi su i termini „umotala se“, „zavila se“. Ja se ne umotavam niti zavijam, ja pokrivam svoju kosu. Riječ „hidžab“ je arapskog porijekla, a prevodi se kao veo ili marama. Dakle, hižab ne obuhvata pokrivanje lica i ruku.

Marama je postala moj identitet, način života više od jedne decenije. Ne bih sebe mogla zamisliti drugačije. To sam ja. Hidžab se živi i voli. Nositi maramu je velika odgovornost- svako sebe prezentira svijetu u svjetlu kojem želi, a ja želim da moje svjetlo bude jarkih boja- lijepo za oko, a ipak ne previše da postane trn u oku. Smatram da je jako važno da svaka djevojka sa hidžabom shvati zašto nosi maramu, šta ista znači za nju. Za okolinu, pokrivena djevojka predstavlja Islam, i kao takva izaziva različite reakcije, pristupe. Ja na maramu ne gledam kao na otežavajuću okolnost prilikom upoznavanja novih ljudi, obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Istina, imala sam i ja neugodnih situacija zbog toga što nosim maramu, ali ne osvrćem se na to i ne želim akcenat stavljati na negativnosti kada govorim o hidžabu. Ipak, više je onih pozitivnih priča koje su vrijedne pomena. Polaskana sam izjavama nekih ljudi da su zahvaljujući druženju sa mnom razbili predrasude koje su imali o Islamu i marami. Drago mi je zbog toga. Nekima treba vremena da upoznaju druge, a neki pak sude na prvi utisak. Svi smo različiti i slobodni da pravimo izbore. Jedna od ljepota

Islama je i to da nema prisile u vjeru. Niko nikoga ne može natjerati ni na što, ako on to ne želi. Čovjeku je data sloboda i razum da uredi svoj život kako smatra da je najbolje za njega, a propisi su jasno navedeni. Ja sam svoj izbor davno napravila i ne bih ga mijenjala, ni zbog koga , ni zbog čega.

Ako ljudi u vama traže biser a ne školjku, neće im biti važno kako se vi oblačite. Ja ljude poštujem zbog onoga što jesu, što bude u meni, a ne na osnovu toga kako izgledaju ili se zovu. Važno je da je društvo shvatilo da pokrivena djevojka nije zaostala u vremenu i prostoru, da može pričati sa ljudima o svakoj temi, i ne nameće pitanja vjere.

Pripremila: Samra Avdibašić