Naslovna / Tekstovi / Duhovnost / Ummu Selema, r.a.

Ummu Selema, r.a.

Ummu Selema, r.a., se udala za Ebu Selemeta malo prije poslanstva. Kada je Poslanik, a.s., počeo da poziva u islam, Ummu Selema i Ebu Seleme su bili među prvima koji su se odazvali. Čak Ibn Ishak smatra da je Ebu Seleme, r.a., primio islam nakon deset odraslih muških osoba. Zbog kurejšijskog terora h. Ummu Selema, zajedno sa svojim mužom, učestvovala je u prvoj hidžri u Abesiniju 615. godine. Iste te godine su se vratili nazad, jer je do njih doprla lažna vijest da su Kurejšije primile islam. No, po povratku su zatekli stanje koje je bilo gore od onoga koje su ostavili. Stoga se Ebu Seleme, r.a., sklonio sa ženom pod zaštitu svoga dajdže Ebu Taliba. Već sljedeće 616. godine, Ebu Seleme, r.a., i Ummu Selema, r.a., su se priključili drugoj hidžri u Abesiniju. U Abesiniji je h. Ummu Selema rodila sinove Omera i Selemeta, te kćerku Zejneb. Kasnije su se vratili u Mekku prije hidžre u Medinu.

Hidžra u Medinu: Kada se približilo vrijeme hidžre u Medinu, Ummu Selema, r.a., i Ebu Seleme, r.a., su planirali da tajno učine hidžru. No, prije nego što su bili izašli iz Mekke, pripadnici klana Mahzum, kome su i Ummu Selema i Ebu Seleme pripadali, popriječili su im put. Ummu Selemina porodica je otela h. Ummu Selemu, a Ebu Selemina porodica je otela sina Selemu, tako da je Ebu Seleme, r.a., morao sam da učini hidžru u Medinu sa ostalom djecom. Kasnije su popustili i dozvoli i h. Ummu Selemi i njenoj djeci da i oni učine hidžru. Cijelu priču donosimo ovdje, kako je bilježi Ibn Hišam od Ummu Seleme: Kada je Ebu Seleme namjeravao da ode u Medinu, opremio je za mene devu. Zatim me je posadio na devu i posadio je moga sina Selemu ibn Ebu Selema u moje krilo. Onda je krenuo, upravljajući mojom devom. Kada su ga vidjeli ljudi iz porodice (Benu) Mugire ibn Abdullaha ibn Omera ibn Mahzuma, ustali su, došli do njega i kazali: “To je tvoja glava, mi nemamo ovlasti nad njom. A zar ne vidiš ovu našu sestru? Zbog čega bi ti dopustili da sa njome putuješ po zemlji? Ummu Selema nastavlja: Tako su oni otrgli povodac deve i oteli me od njega. To je rasrdilo porodicu (Benu) Abdulesed, rodbinu Ebu Selemeta. Stoga su kazali: “Ne, tako mi Allaha, nećemo ostaviti našeg sina kod nje. Vi ste je oteli od našeg brata.” Ummu Selema nastavlja: Tako su dvije porodice razvlačile moga sina Selemu između sebe sve dok mu nisu iščašili ruku. Na kraju sa njim je otišla porodica Abduleseda. Porodica Mugire me je zatvorila kod sebe, a moj muž Ebu Seleme je otišao u Medinu.

Ummu Selema nastavlja: Tako su rastavili mene, moga muža i moga sina. Radi toga sam svako jutro odlazila u El-Ebtah. Tu bih sjela i ne bih prestajala plakati. Tako sam zanoćavala sedam dana ili približno tome sve dok nije pored mene prošao jedan od mojih amidžića, jedan čovjek iz porodice Mugire, pa vidio tugu na mom licu. Zatim je kazao porodici Mugire: “Zašto ne biste pustili ovu nevoljnicu (miskinku)? Ta, rastavili ste nju, njenog muža i njeno dijete!” Potom su mi oni kazali: “Spoji se sa svojim mužem, ako hoćeš!” Ummu Selema nastavlja: “Porodica Abdulesed mi je vratila moga sina radi toga.

Ummu Selema nastavlja: Tako sam krenula na put na svojoj devi i stavila svoga sina u krilo. Zatim sam izašla iz Mekke, krenuvši ka Medini svome mužu. Niko od Allahovih stvorenja nije bio zajedno sa mnom. Rekla sam: “Bit će mi dovoljni putnici koje sretnem sve dok ne dođem do svoga muža.”[1] Tako sam stigla do Ten’ima[2], gdje sam srela Osmana ibn Talhu ibn Ebu Talhu, člana porodice (Benu) Abduddar. Onda me je Osman pitao: “Kuda, kćerko Ebu Umejjeta?” Odgovorila sam: “Hoću da odem mužu u Medinu.” Zatim je pitao: “Zar nema niko sa tobom?” Odgovorila sam: Ne, tako mi Allaha, izuzev Allaha i ovog moga sina.” Potom je kazao: “Tako mi Allaha, ti nećeš tegliti.” Zatim je uzeo povodac deve. Potom je krenuo sa mnom, jureći sa mojom devom.

Tako mi Allaha, nisam nikad bila u društvu nekog Arapa koji je, prema meni, bio plemenitiji od Osmana ibn Talhe. Kada bi došli do nekog odmarališta, natjerao bi moju devu da klekne, onda bi stao iza mene sve dok ne bismo sišli, pa bi stao iza moje deve, skinuo tovar sa nje i zavezao je za stablo. Potom bi se sageo do drveta, pa bi legao ispod njega. Kada bi se pokret približio, ustao bi do moje deve, pripremio je i osedlao.Zatim bi stao iza mene i kazao: “Uzjaši!” Onda, kada bih uzjahala i ispravila se na devi, došao bi i uzeo njen povodac. Potom bi upravljao mojom devom sve dok sa mnom ne bi došao do odmarališta. Tako je postupao sve dok me nije doveo do Medine. Kada je ugledao selo porodice (Benu) Amra ibn Afva u Kubau, kazao je: “Tvoj muž je u ovom selu[3], pa uđi u njega sa Allahovim blagoslovom (bereketom).

Onda je Osman otišao, vraćajući se u Mekku. Prenosilac (Seleme ibn Abdullah ibn Omer ibn Ebu Seleme, praunuk Ummu Seleme) kaže: Ummu Selema bijaše kazivala: “Ne poznajem ni jednu porodicu da ju je u islamu zadesilo ono što je zadesilo Ebu Selemu. Niti sam vidjela nekoga da je plemenitiji u društvu od Osmana ibn Talhe.”

Život u Medini prije udaje za Poslanika, a.s.: Tako je h. Ummu Selema živjela sa svojim mužem i djecom u Medini. Njen muž je učestvovao u bitkama na Bedru i Uhudu. Na Uhudu je bio teže ranjen – strijela ga je pogodila u mišicu, ali se oporavio. Onda je predvodio pobjedničku ekspediciju na Katan (pleme Benu Esed ibn Huzejme) u muharremu 4. god. po Hidžri (jun/jul 625. godine). Iza ekspedicije rana od Uhuda mu se ponovo otvorila. Bolovao je mjesec dana. Preminuo je u džumade-l-ahiru 4. god. po Hidžri (novembar 625. godine).

Udaja za Muhammeda, a.s.: Ebu Seleme, r.a., je na samrtnoj postelji dovio za svoju ženu da je Allah oženio boljim čovjekom od njega, pa je kazao: Gospodaru moj, zamijeni me u mojoj porodici sa boljim čovjekom. (Bilježi je Ahmed) Kada je preminuo, h. Ummu Selema je uputila Allahu, dž.š., dovu: Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo. Gospodaru moj, kod tebe se nadam nagradi za svoju nesreću (musibet), pa me nagradi tokom nje. (Bilježi je Ahmed) Kada je istekao iddet od 4 mjeseca i 10 dana, h. Ummu Selemu su zaprosili i h. Ebu Bekr i h. Omer, ali ih je ona odbila. Onda je Muhammed, a.s., poslao svoga izaslanika sa ponudom braka, kojem je Ummu Selema, r.a., odgovorila: Dobro došao Allahov poslaniče, s.a.v.s., i poslaniče Allahovog poslanika. Obavijesti Allahovog poslanika, s.a.v.s., da sam ja ljubmorna žena, da sam žena sa djecom i da niko od mojih staratelja (velija) nije prisutan. Na to joj je Allahov poslanik, s.a.v.s., poslao glasnika: Što se tiče tvojih riječi “ja sam žena sa djecom”, pa Allah će štititi tvoju djecu. Što se tiče tvojih riječi “ja sam ljubomorna”, pa zamolit ću Allaha da odagna od tebe ljubomoru. Što se tiče staratelja, pa nema niko od njih, bio prisutan ili odustan, a da neće biti zadovoljan sa mnom. (Cijelu priču bilježi Ahmed u Musnedu)

Tako je h. Ummu Selema prihvatila Poslanikovu ponudu braka. Brak je sklopljen u ševvalu 4. god. po Hidžri (mart 626. godine). Ummu Selema, r.a., je imala najskromniji mehr među Poslanikovim suprugama. O skromnosti njenog mehra Enes ibn Malik, r.a., kaže: Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio Ummu Selemom uz mehr u stvarima koje vrijede deset dirhema. (Bilježe ga Ebu Šejbe, Bezzar, Taberani i dr.) Ummu Selema, r.a., je bila 6. Poslanikova žena. U braku su proveli 6 godina.

Bračni život sa Poslanikom, a.s.: Ummu Selema, r.a., je živjela jednostavan život sa Poslanikom, a.s.: skromna hrana, gruba odjeća i postelja. Muhammed, a.s., joj je pomogao da othrani svoja četiri jetima.

Odlike i znanje: Ummu Selema, r.a., je bila bogobojazna, pobožna i skromna. Klonila se stvari koje je se nisu ticale i posvetila je svoje vrijeme podizanju djece, bračnim obavezama i održavanju rodbinskih veza. Među Poslanikovim ženama, najviše ga je pratila na putovanjima. Tako je bila prisutna prilikom sporazuma na Hudejbijji, bitke na Hajberu, oslobođenja Mekke, bitke na Hunejnu, opsade Taifa, te na Oprosnom hadždžu. Bila je lijepa, mudra i oštroumna. Kao njen primjer oštroumnosti muhadisi i pisci sira navode njen savjet koji je Poslaniku, a.s., dala na Hudejbiji: Kada je završio pitanje pisanja sporazuma, Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao svojim ashabima: “Ustanite, zakoljite kurbane, pa potom obrijte glave!” Dalje kaže prenosilac: Tako mi Allaha nijedan čovjek među ashabima nije ustao tako da je Poslanik ponovio svoje riječi tri puta. Pošto niko od ashaba nije ustao, Poslanik je ušao kod Ummu Seleme i spomenuo joj šta je doživio od svijeta. Na to je Ummu Selema kazala: “Allahov vjerovjesniče, ako to želiš,izađi, potom nemoj ni sa kim od njih pričati ni riječi sve dok ne zakolješ svoje deve i ne pozoveš svoga bricu da te obrije. Tako je Poslanik izašao. Zatim nije ni sa kim od njih pričao sve dok nije uradio to: Zaklao svoje deve, pozvao svog brica, pa ga je ovaj obrijao. Kada su ashabi to vidjeli, ustali su, zaklali svoje kurbane i jedni su druge obrijali kao da su jedni druge htjeli da ubiju od tuge. (Bilježe ga Buhari, Ibn Ebu Šejbe i dr.

Ummu Selema, r.a., je bila najučenija Poslanikova žena nakon h. Aiše, h. Hafse i h. Zejneb bint Džahš. Nakon h. Aiše, Ummu Selema, r.a., među Poslanikovim suprugama prenosi najveći broj hadisa – skoro 3 000 hadisa.[4] Buharija bilježi 16 njenih hadisa, a Muslim 26.

Biografija poslije smrti Poslanika, a.s.: Nakon smrti Poslanika, a.s., h. Ummu Selema se preostalih 48 godina svoga života (632-680) posvetila podučavanju mladih generacija Kur’anu i Sunnetu. Slično kao i većina Poslanikovih supruga, nije se miješala u politiku. Nadživjela je 6-ericu halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana, Aliju, Hasan i Muaviju. Smrtno se razboljela se tek nakon pokolja na Kerbeli.

Preseljenje na ahiret: Preminula je u Medini 61. god. po Hidžri (680. godine). Prema drugim mišljenjima, preminula je 62. god. (681. godine), odnosno 59. god. po Hidžri (678. godine). Bila je oporučila da joj Seid ibn Zejd, r.a., klanja dženazu, ali je Seid preminuo nekoliko godina prije nje, tako da joj je dženazu klanjao Ebu Hurejre, r.a. Ukopana je u Bekiji.

* Ummu Selema, r.a., je zadnja Poslanikova žena koja je preselila na ahiret.

 

Jusuf Džafić

Da li ste čitali?

Vrijednost sadake

Ramazan je mjesec u kojem sva naša nastojanja da se približimo Uzvišenom Stvoritelju bivaju višestruko …