Naslovna / Tekstovi / Porodica / Odgoj i obrazovanje / Matematičarke kroz historiju – II dio

Matematičarke kroz historiju – II dio

U nastavku donosimo još jedan pregled kraćih informacija o ženama koje su značajno utjecale na matematiku i matematičke znanosti.
Virginia Ragsdale (1870.–1945.) rođena je u Jamestownu, Sjeverna Karolina. Nakon što je diplomirala 1892. na Guilford College u Greensborou, NC, dobila je stipendiju Bryn Mawr Collegea gdje je studirala fiziku. Kasnije je otišla u Gottingen, Njemačka, gdje je studirala zajedno sa Felixom Kleinom i Davidom Hilbertom. Nakon povratka u Sjedinjene Države, tri godine je predavala u Baltimoreu, da bi ponovno otišla na Bryn Mawr gdje je obranila doktorsku disertaciju pod nazivom Uređenje realnog dijela ravnine algebarskih krivulja. Njena disertacija se bavi Šesnaestim problemom s poznate Hilbertove liste koju je Hilbert objavio na Međunarodnom Kongresu matematičara 1900.

Emmy Amalie Noether (1882.-1935.) Kad je imala 18 odlučila je slušati satove matematike na Sveučilištu Erlangena. njoj Sveučilište nije dopustilo upis samo zato što je bila žena. Ipak je dvije godine dolazila na predavanja i nakon toga polagala ispit koji joj je trebao omogućiti da postane redovan student matematike. Prošla je ispit, i nakon pet godina studiranja, doktorirala je na području matematike i to godinu ranije nego što je trebala Kada su 1933. u Njemačkoj na vlast došli nacisti s Hitlerom na čelu, svi Židovi su bili izbačeni sa sveučilišta. Brat joj je prihvatio posao u Sibiru, a ona je otišla u Sjedinjene Države na Bryn Mawr College, gdje je predavala sve do smrti 1935. Emmy Noether je doprinijela mnogo na području matematike, bavila se apstraktnom algebrom, sa posebnim naglaskom na prstene, grupe i polja. Zbog svog posebnog pogleda na problem shvatila je odnose koje tradicionalna algebra nije uspjela.

Mary Cartwright rođena je 1900.godine u Aynhou, Northamptonshire, Engleska. Diplomirala je na Sveučilištu u Oxfordu 1923. dobivši priznanje kao Prva u matematici, samo dvije godine nakon što je ženama bilo dozvoljeno slušati najviši nivoj na Oxfordu. Nakon što je četiri godine predavala matematiku u školama, vratila se na Oxford 1928. godine da bi stekla titulu doktora matematike. Mentori su joj bili G. H. Hardy i E. C. Titchmarsh, a tema Nultačke specijalnih tipova integralnih funkcija. Svoj rad na teoriji funkcija nastavila je na Cambridgeu, gdje je 1935. godine imenovana predavačem matematike. Funkciju sveučilišnog profesora obavljala je od 1935. do 1968. Godine. 1947. godine postala je prva matematičarka izabrana za Prijatelja Kraljevskog Društva Engleske, 1951. izabrana je za Predsjednicu Londonskog Matematičkog Društva, 1964. primila je Sylvester-ovu Medalju Kraljevskog Društva, 1968. De Morgan-ovu Medalju Londonskog Matematičkog Društva, a 1969. dobila je titulu Dama Mary Cartwright (što je ženski ekvivalent tituli viteza).

Julia Bowman rođena je 1919.godine u St. Louisu, Missouri. Završila je srednju školu 1936. sa odličnim uspjehom iz matematike te Bausch-Lomb medaljom za one izvrsne u nauci. Sa šesnaest godina upisala je San Diego State College, danas Sveučilište San Diego.
Doktorirala je 1948. godine. Iste godine počela je svoj rad na Desetom Hilbertovom problemu: naći efektivnu metodu rješavanja Diofantskih jednadžbi, polinomskih jednadžbi nekoliko varijabli sa cjelobrojnim koeficijentima, čija rješenja su cijeli brojevi. Ovim problemom bavila se većinu svoje karijere, a svoj rad prezentirala je 1950. godine u desetominutnom govoru na Međunarodnom Kongresu matematičara u Cambridgeu, Massachusetts. U ljeto 1959. Martin Davis i Hilary Putnam poslali su joj svoj rad na teoremu koji je kasnije postao važan dio rješenja Desetog problema. Davis-Putnam-Robinson članak predstavljen je 1961. Julia je na tom problemu radila više od dvadeset godina i stvorila zakladu koju je Yuri Matijasevic 1971. iskoristio da dokaže kako ne postoji jedinstvena metoda za određivanje rješivosti. Iako se uglavnom bavila Hilbertovim Desetim problemom, radila je i na mnogim drugim projektima, jedan od njih je problem hidrodinamike kojeg je radila za potrebe ratne mornarice. Njeni doprinosi i njene mogućnosti bili su prepoznati još za njena života. Postala je prva matematičarka koja je primljena u Nacionalnu Znanstvenu Akademiju 1975., 1976. imenovana je redovnim profesorom na Berkeleyu, no zbog bolesti je odradila samo četvrtinu profesorskog vijeka. Izabrana je za Predsjednicu Organizacije Predsjednika Znanstvenih Društava, 1982. postala je prva Predsjednica Američkog Matematičkog Društva, također je primljena u Američku Akademiju Znanosti i Umjetnosti.

Olga Alexandrovna Ladyzhenska (1922.-2004.) rođena je u 1922. godine u Kologrivu. 1939. godine primljena je na Lenjingradsku Učiteljsku akademiju, a od 1941. do 1943. predavala je matematiku u srednjoj školi. Zatim je na Moskovskom Sveučilištu studirala matematiku i 1947. diplomirala s najboljim ocjenama. doktorirala je 1949. a 1953. postala doktorom nauka. Dobila je posao profesora na Lenjingradskom Sveučilištu, a 1961. postala je voditeljem Matematičko – fizikalnog laboratorija pri Institutu Steklov. Njeni matematički uspjesi donijeli su joj brojna priznanja kako u Sovjetskom Savezu, tako i šire. Napisala je više od 250 matematičkih članaka, njen rad pokriva cijeli spektar parcijalnih diferencijalnih jednacina, počevši od hiperboličkih pa do diferencijalnih jednadžbi generiranih sa simetričnim funkcijama svojstvenih vrijednosti Hessian matrice; problemi konvergencije Fourierovog reda i konačnih diferencijalnih aproksimacija rješenja. Autorica je tri monografije koje su imale veliki utjecaj na razvoj područja parcijalnih diferencijalnih jednadžbi tijekom druge polovice prošlog stoljeća. 1981. godine postala je članica Ruske Akademije Znanosti, a također je bila članicom mnogih akademija širom svijeta, jedna od njih je Leopoldina, najstarija njemačka akademija. Sve do 1998. bila je predsjednica Matematičkog Društva St. Petersburga.

Louise Schmir Hay je rođena 1935. u Metzu, Francuska, u židovsko – poljskoj porodici. Tek u desetom razredu se pokazalo njeno zanimanje za matematiku, a za to je zaslužan njen profesor David Rosenbaum. Diplomirala je 1956. godine na Swarthmore Collegeu. Prije završetka doktorata rodila je blizance, uspjela je doktorirati tek 1965. godine. Vratila se na Mount Holyoke kao asistent profesora. 1980. godine imenovana je voditeljem Odsijek za matematiku postavši u to vrijeme jedina žena koja se nalazila na čelu glavnog, istraživački orijentiranog matematičkog odsijeka u Sjedinjenim Državama.Objavila je članke iz matematičke logike, teorije rekurzivnih funkcija i teoretske kompjuterske nauke. Objavila je ”Aksiomatizaciju računa s beskonačnim predikatima” u kojoj je dala devet aksioma i dva pravila za račun s predikatima.

Pripremila: Hasanović Meliha

 

Da li ste čitali?

Kreativnost kod djece i kako je razvijati

Kreativnost je misaoni proces koji podrazumijeva stvaranje novih, boljih, drugačijih i produktivnijih riješenja. Kreativnost potiče …