Naslovna / Tekstovi / Duhovnost / Islamske teme / Darivanje krvi potvrda vjerovanja

Darivanje krvi potvrda vjerovanja

Od nebrojenih blagodati, kojima nas je iz Svoje milosti obasuo naš Stvoritelj Allah, dž.š., jeste i ta da u sebi nosimo tečnost koja predstavlja lijek i spas za druge osobe. Imamo je toliko, da je moguće ustupiti je i drugima, a da sami ne osjetimo nikakve posljedice po vlastito biće. Naprotiv, svi dobrovoljni davaoci, pored zadovoljstva, osjećaju i neku vrstu olakšanja nakon čina darivanja svoje krvi.
Islam je vjera koja se svjedoči jezikom, osjeća čistim srcem, a praktično demonstrira i potvrđuje djelom. U Kur’ani Kerimu, na više mjesta, Allah, dž.š., ističe jedinstvo vjerovanja i činjenja dobrih djela: Onima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište. (Ar-Ra’d, 29.)

Ustupiti nešto svoje za potrebe svoga brata, za potrebe čovjeka, dati od sebe – jedno je od dobrih djela kojim se potvrđuje vjerovanje. Nije čovjek uvijek u mogućnosti da izdvoji od svog imetka, ali mu je pružena prilika da na poseban način, darujući svoju krv, pomogne i spasi život druge osobe. Naša dužnost je dijeliti od onoga čime smo i sami opskrbljeni, od onoga što nam je dato na raspolaganje. Udjeljujte iz onoga što vam On – Allah, dž.š., stavlja na raspolaganje. (Al-Hadid, 7.)

Allah, dž.š., nas, ovim ajetom, obavještava da je On Vlasnik svega, a da smo mi samo korisnici tih blagodati i da, samo nakratko, raspolažemo onim što nam On daje iz Svog Rizka – iz Svoje opskrbe. Povrh svega toga, moramo biti svjesni da sve što smo dobili, opet ne pripada samo nama. Zato se neki s pravom pitaju: Ako je zekat pravo siromaha u imetku bogataša – nije li onda i krv zdrave osobe pravo bolesnika? Zato bi zdrave osobe trebale dati, odnosno ispuniti pravo bolesnih osoba!

Zamislimo se barem na trenutak! Krv koju darujemo – kome sve može koristiti? Danas – sutra, mogla bi to biti naša djeca, supružnik, roditelj, braća, sestre, prijatelji,

komšije, konačno, bilo koji čovjek?! A jednog dana, možda će i nama trebati pomoć – pa je onda i zaslužimo!
Allah, dž.š., u Kur’ani Kerimu poručuje: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže: a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. (Ali ‘Imran, 92.)

Prirodno je za čovjeka da, između ostalog, voli svoj život i sve ono što pripada tome. Međutim, nije li stvarni uspjeh, upravo u odricanju? Ne dospije li čovjek na veću deredžu kod samog sebe, odrekne li se onoga što mu pripada u korist drugog čovjeka? A kolika li je tek deredža kod Allaha, dž.š., za takav čin?
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Najbolji čovjek je onaj koji najviše koristi ljudima.

Čime to možemo najviše koristiti ljudima? Pa, između ostalog, i onim čime nas je opskrbio Uzvišeni Stvoritelj i dao da teče našim venama. To je krv. To je dio krvi na koju bolesni imaju pravo. Za njih je to tečnost koja život znači. A život je najvredniji, vredniji od čitavog dunjaluka. Ako bi upitali bilo kojeg čovjeka da izabere između života i zdravlja ili čitavog dunjaluka i onoga što je na njemu, naravno izabrao bi život i zdravlje – jer su život i zdravlje vredniji od dunjaluka i svega što je na njemu.

Doista se darivanjem krvi postiže uzvišeni cilj jer dajući dio sebe bivamo uzrokom da se nečiji život sačuva. U Kur’ani Kerima Allah, dž.š., nas poučava: Ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. (Al-Maida, 32.)

Stoga, darujmo krv – svaki zdravi muškarac i žena!

Budimo uzrokom čuvanja, zaštite i spašavanja ljudskih života, jer kako smatraju pojedini tumači kur’anskog teksta citirani ajet ukazuje da je pohvalno poduzimati korake na putu čuvanja ljudskog života. Dobrovoljni davaoci krvi i ljekari svrstavaju se u red onih koji poduzimaju jasne i vidljive korake na putu čuvanja i zaštite ljudskih života i bez njihove pomoći osoba kojoj je potreban ovaj vid pomoći bila bi životno ugrožena.

Budimo od onih koji prema Gospodaru svjetova osjećaju strahopoštovanje i koji obaveze svoje s ljubavlju izvršavaju i pri tom su zahvalni i nikakve teškoće ne osjećaju.
Budimo od onih koji krv daruju bez uslovljavanja, koji je daruju onima koji su u stanju potrebe!

Ako bi svaki peti čovjek, jednom godišnje darovao krv, to bi bilo oko 100.000 doza, a Zavod za transfuziologiju obilazeći Bosnu i Hercegovinu, uzduž i poprijeko, za godinu dana prikupi, tek između 12 i 13 hiljada doza. Nisu li ovo poražavajući podaci koji govore o nama ili pak činjenica da se procenat dobrovoljnih davalaca krvi u našoj domovini kreće oko 2%, a da bi uvećanje za samo jedan procenat, na nivou Bosne i Hercegovine, značilo novih 40.000 davalaca. Treba li neko, doista, da nam kao đacima prvacima, objasni da dobrovoljno davalaštvo treba biti sastavnim dijelom opšte kulture svakog čovjeka.

Konačno, za dobrovoljno darivanje su potrebne samo dvije stvari: prva je DOBRO ZDRAVLJE, a druga je DOBRA I ISKRENA NAMJERA.
Allahov Poslanik, s.a.w.s., savjetuje nas i upozorava da iskoristimo pet stvari prije nego nastupi drugih pet, a kada govorimo o darivanju krvi spomenut ćemo samo tri:

Iskoristimo mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti – kako se zbog toga ne bi kajali, te, iskoristimo život prije nego nas pretekne smrt.

(Iz hutbe hfz. Mensur-ef. Malkića povodom Međunarodnog dana dobrovoljnih davalaca krvi)

Da li ste čitali?

Dnevna rutina poslanika Muhammeda, a.s.

Od zore do izlaska sunca… Buđenje… Kada bi se probudio prva stvar koju bi uradio …