Naslovna / Tekstovi / Porodica / Odgoj i obrazovanje / Četiri greške kojima ubijamo dječju kreativnost
Young girl with painted hands and face

Četiri greške kojima ubijamo dječju kreativnost

Nesvjesnim i uvijek dobronamjernim roditeljskim postupcima, kao i željom da osiguramo uklopljenost darovite djece u društvenu u okolinu i nastojanjem da ih se zaštiti od nerealnih snova, otupljujemo četiri oštrice njima urođene kreativnosti: smisao za drugačije, hrabrost, uvjerenje da nema nemogućeg i samostalnost.
Jedna od glavnih karakteristika darovitosti, uz visoke intelektualne sposobnosti, jest drugačije viđenje svijeta oko sebe. Velika stvaralačka snaga darovite djece omogućuje im da vide krug tamo gdje svi drugi vide kocku, da čuju pjesmu, tamo gdje drugi čuju šum, da prepoznaju potencijal tamo gdje drugi vide nemogućnost. Darovitost je dar posebnosti u percepciji, interpretaciji i stvaralaštvu; a tu sposobnost misaone i duhovne kreacije u svakodnevnom jeziku nazivamo kreativnošću i originalnošću.

Naše vrijeme i društvo reklamiraju kreativnost i originalnost kao najpoželjnije odlike savremenog čovjeka. U oglasima za posao ističe se kako se traži kreativna osoba puna ideja, u školskim kurikulumima uredno piše da obrazovanje mora razvijati kreativno mišljenje, a ekonomske analize upozoravaju da inventivnost pokreće nacionalnu i globalnu ekonomiju. Sve u svemu, kreativnost i originalnost doživljavaju svoju renesansu, cvjetajući kao društveni ideali na kojima se trebaju zasnivati moderan odgoj i obrazovanje, razvijena ekonomija i napredna socijalna zajednica. Nema profesora, tete u vrtiću, marketinškog stručnjaka, prodavačice, menadžera, bakice iz Palje Brda ili uzgajivača maslina koji će demantirati značaj kreativnosti i originalnosti u današnjem svijetu.

To je tako u teoriji. Praksa je pomalo drugačija. Odgoj i obrazovanje se prema ovim modernim pristupima često odnose kao prema heretiku čije krivovjerstvo treba iskorijeniti strogim uputstvima i pravilima, a svako se ”zastranjivanje” od utvrđene norme sankcionira lošom ocjenom, negativnim komentarom, kritikom, nerazumijevanjem i osudom. S obzirom na njihov urođen smisao za drugačije i potrebu za ispoljavanjem toga smisla, darovita djeca najviše su izložena nerazumijevanju okoline i negativnim reakcijama na izraze kreativnosti. Okolina to gotovo uvijek čini nesvjesno, bez loše namjere, ali s lošim učinkom.

Kako bismo osvijestili možebitne ”packe” koje povremeno dajemo kreativnosti i tako gušimo potencijalnu darovitost djeteta, nabrojat ćemo one ”najtradicionalnije”, grupirane u četiri skupine i povezane s glavnim obilježjima kreativnosti.
Postoji jedan ispravan način, sve ostalo je neispravno.

Kreativnost znači smisao za drugačije
”Cvijet ne izgleda tako”. Ponekad već kod crtanja svojim komentarima i ”savjetima” možemo posramiti i obeshrabriti kreativne i originalne izraze djece. Ako dijete umjesto latica nacrta propelere kao na vjetrenjači i lišće oboja ljubičasto, a mi njegovu viziju cvijeta popratimo komentarom kako ,,je lišće zelene boje”, a latice ne izgledaju tako”, lupili smo kreativnost po prstima i ona se preplašeno povlači u sigurno okrilje ”zadanog” i ”ispravnog” svijeta. Kako da darovita djeca zadrže i razviju svoj poriv za razmišljanjem ”izvan kutije”, kada nizom ovakvih postupaka oko neograničenosti njihova uma gradimo ograničenu mentalnu kutiju ”ispravne” percepcije, obrubljenu bodljikavom žicom kako preslobodoumne misli slučajno ne bi prebjegle u zabranjeni svijet neispravnog.

Svi mislimo isto i ponašamo se jednako
Kreativnost znači hrabrost. Nesvjesno se mnogima dogodi da na neke prijedloge djeteta, primjerice: “Ajmo ove godine početi sa slavljem moga rođendana u 14.09 sati jer sam se tada rodila” reagiramo jednom rečenicom koja je jedan od najučinkovitijih ubojica kreativnosti – “Ali, to nitko tako ne radi”. Ovdje između redova piše, a dijete to čita i uči, da se moramo ponašati kao i svi drugi te da moramo misliti jednako kao i svi ostali. Način na koji drugi nešto rade, postaje kriterij koji usađujemo u dijete, a prema kojem ono procjenjuje legitimitet svojih misli i postupaka. S vremenom ćemo, ukoliko ovaj tip rečenice upotrebljavamo često, razviti strah od mišljenja i ponašanja koja nisu u skladu s konvencionalnim, a strah je glavna kočnica kreativnosti.

Podjela na moguće i nemoguće
Kreativnost znači uvjerenje da nema nemogućeg. Dijete: “Kada narastem dresirat ću mrave da plešu akrobatski rock and roll”. Roditelj: “Ali mravi ne mogu naučiti plesati akrobatski rock and roll, to je nemoguće”. Djeci, pogotovo darovitoj djeci, malo se toga čini nemogućim, sve dok ih razočarani svijet odraslih ne nauči da se MOŽE malo toga, odnosno da je moguće jedan mali gotovo presušeni potok, a da je nemoguće veeeeeliki nepregledni ocean, odnosno da se puno toga NE MOŽE. Naravno da afirmativne reakcije na ovakve i slične izjave djeteta neće rezultirati time da dijete odrasta s opsesijom da mrave nauči plesati akrobatski rock and roll, već će mu pomoći da razvije samopouzdanje u pogledu vlastitih misli i ideja, dok će mu suprotne inhibirajuće reakcije podrezati krila i smanjiti šanse da si jednoga dana postavlja velike ciljeve i ima velika očekivanja od sebe samoga. Sama je kreativnost duhovno-intelektualna snaga koja kombinirajući elemente zadanog i mogućeg, prodire u sfere nemogućeg. Kreativnost od NE MOŽE, stvara MOŽE.

Ovisnost od malih nogu
Kreativnost znači samostalnost. Scena prva: dijete pokušava samo obući cipele. Mama viče: “Pusti, ja ću”. Scena druga: dijete pokušava samo narezati meso. Tata viče: “Pusti, ja ću”. Scena treća: dijete pokušava samo izrezati krug. Baka viče: “Pusti, ja ću”. Svako ‘pusti, ja ću’, djetetu otima osjećaj postignuća, koje je moglo imati da mu je bilo dopušteno da samo obavi zadatak, te pridonosi razvoju nesamostalnosti. Samostalnost u mišljenju i djelovanju također je važan dio kreativnosti koji je posebno jak kod darovite djece, stoga je važno ostaviti ga na životu, a ne sasjeći u korijenu stvaranjem ovisnosti o drugima. Kreativnost je sastavni dio darovitosti i, istovremeno, njezin najugroženiji dio jer nesvjesnim i uvijek dobronamjernim roditeljskim postupcima, kao i željom da osiguramo uklopljenost darovite djece u društvenu u okolinu i nastojanjem da ih se zaštiti od nerealnih snova, otupljujemo četiri oštrice njima urođene kreativnosti: smisao za drugačije, hrabrost, uvjerenje da nema nemogućeg i samostalnost.

www.klokanica.24sata.hr/Maja J.

Da li ste čitali?

Internet pretraživač koji pošumljava planetu

Vrijeme koje provodimo na internetu više nije mjerljivo u poznatim vremenskim kategorijama jer je korištenje …