Naslovna / Tekstovi / Porodica / Odgoj i obrazovanje / Motivacija za učenje
Open book

Motivacija za učenje

Ako usporedimo dva učenika koji imaju iste kapacitete, vidjet ćemo da vjerovatno nemaju i isti uspjeh u školi. Učenici trebaju da preuzmu kontrolu nad svojim učenjem, kako bi bili u korak sa zahtjevima današnjeg vremena. Onaj koji prima znanje više nije pasivan, i sada, ne samo da treba pratiti napredak tehnologije, već i sebe nadograđivati u skladu sa tim. Razvijanje znanja i vještina koji pospješuju buduće učenje je samoregulisano učenje.Samoregulisano učenje odvija se u tri faze:

1. Faza planiranja – učenik analizira situaciju i vlastite sposobnosti ( Mogu li ja odgovoriti na zadatak ? ), očekivanja ishoda ( Šta očekujem od nastavnog sadržaja ? Koliko vremena mi treba ? ), interes ( Zanima li me ovo ?). Kada onaj koji uči odgovori na prethodna pitanja, dobija realnu sliku svoga trenutnog stanja koje se odnosi na zadatak koji je pred njim. U konačnici prve faze, učenik postavlja strategije i ciljeve za rješenje poteškoća na koje je naišao tokom rada na prvoj fazi. Ovdje je bitno odgovoriti i na pitanje Šta me motiviše ? da li učim zbog ocjene ili zato što želim da razumijem i usvojim gradivo ? Faza planiranja obuhvata konkretne ciljeve koji se odnose na savladavanje gradiva. Ti ciljevi su usmjereni na vremenski okvir učenja ( cilj mi je naučiti određen broj stranica za sat vremena, obrati ću pažnju na ono što me ometa u učenju ), na mjesto učenja, te samo isključivanje ometača, kao što je telefon, računar, TV i sl.

2. Faza učenja – učenik je usmjeren na zadatak, prati izvedbu, analizira uvjete i posljedice koje se javljaju. U ovoj fazi ključna je samokontrola. Učenik sam kontroliše izvedbu. Tokom učenja važno je da ne posrnemo ako primjetimo da ne ide onako kako smo planirali. Jedan od načina je da motivišemo sebe kako bismo učili više, a kraće. Možemo planirati aktivnosti u kojima uživamo nakon učenja, kao što je: izlazak, druženje, čitanje, igranje igrica.. I uvijek trebamo dopustiti sebi da nam neko pomogne. Ako ne uspjevamo sami savladati zadatak, možemo se obratiti nekome kome to ide od ruke da nam olakša usvajanje gradiva.

3. Faza nakon učenja – procjena vlastitg postignuća. Postavimo sebi pitanje jesmo li sami krivi za neuspjeh ili je neki drugi faktor utjecao ? Ova faza je ključna za razmišljanje o vlastitom radu ( Jesam li uspio savladati gradivo ? Krivim li vanjske faktore za svoj neuspjeh i je li to realno ili je moj odbrambni mehanizam ? ). Nakon ove faze znat ćemo šta trebamo promijeniti.

Možda vam se ovo čini komplikovano i u određenim trenucima besmisleno, ali istraživanja pokazuju da učenici koji uče samoregulativno postižu bolji uspjeh, više se trude, nakon postignutog uspjeha, lakše postavljaju nove ciljeve, realnije procjenjuju svoje mogućnosti i faktore ne/uspjeha.

Šta to utječe na samoregulisano učenje ?
Lični faktori uključuju: interese, očekivanje ishoda, samoedikasnost, volju, perspektivu budućnosti.
Interes je od velike važnosti za prvu fazu planiranja, jer se smatra motivirajućim vjerovanjem, kao i za drugu fazu izvedbe, jer je upravo u toj fazi usmjerenost na zadatak jedan od najvažnijih aspekata samoregulacije, a interes pomaže u održavanju i fokusiranju pažnje na zadatak. Osjećaj zadovoljstva koji učenik doživljava u trećoj fazi itekako je povezan s interesom i percipiranom važnošću zadatka.
Okolinski faktori

Učenici koji faktore okoline doživljavaju kao prepreku u učenju, imat će slabiji uspjeh. Istraživanja su potvrdila značenje porodičnih utjecaja na djetetovo postignuće. Tako „uključenost“ roditelja i visoka razina emocionalne topline i podrške doprinose poticanju samoregulisanog ponašanja. Motivacija za učenje potiče se modeliranjem, komunikacijom i socijalizacijom značajnih drugih (najčešće roditelji i nastavnici). Modeliranje je bitno jer predstavlja sredstvo kako značajni drugi demonstriraju djeci samoregulacijske vještine poput ustrajnosti, prihvaćanja sebe i optimizma.
Važno je da roditelji djeci na učinkovit način pokazuju samoregulacijske vještine, jer je način na koji dijete percipira svoju sposobnost da obavi nešto važno za treću fazu, kada radi samoprocjenu na osnovu socijalne povratne informacije i modeliranja, kako ih vide roditelji.
Učenik koji ima podršku roditelja svoja postignuća pripisuje faktorima koji su pod njegovom kontrolom.

Imam Šafija, rahimehullahu, rekao je: ”Nakon farzova nema ništa bolje od traženja nauke.” (El-Medžmu’a, 1/22)

Izvor: Divithana

Da li ste čitali?

Šta je pragmatika i zašto je važna u komunikaciji djeteta?!

Djeca pragmatiku počinju učiti od rođenja i razvijaju pragmatičke vještine čitavog života. Tokom prve godine …