Naslovna / Tekstovi / Duhovnost / Islamska umjetnost i kultura / Alhambra — islamski dragulj Granade

Alhambra — islamski dragulj Granade

“Koliko samo ima legenda i priča, što istinitih što izmišljenih, koliko pjesama i balada, arapskih i španjolskih, koje govore o ljubavi, ratu i viteštvu, a povezane su s tim velebnim orijentalnim zdanjem!” (WASHINGTON IRVING, AMERIČKI PISAC IZ 19. STOLJEĆA)Ove su riječi nadahnute jedinstvenom ljepotom Alhambre, znamenite palače koja krasi španjolski grad Granadu. Alhambra je istaknut primjer arapske, odnosno perzijske, arhitekture na jugu Europe. Za izuzetnu ljepotu te citadele, ili tvrđave, zaslužni su muslimanski Mauri, čiji je snažan utjecaj u Španjolskoj trajao nekoliko stoljeća.*

Arapski emir Zawí ibn Zirí osnovao je u 11. stoljeću nezavisno kraljevstvo Granadu. Ono je trajalo oko 500 godina i u tom je razdoblju doživjelo procvat kulture i umjetnosti. Kraljevstvo je propalo 1492, kad su katolički kralj Ferdinand i kraljica Izabela stali na kraj muslimanskoj vladavini u Španjolskoj.
Maurska Granada doživjela je najveći procvat nakon što je 1236. kršćanska vojska osvojila Córdobu. Granada je postala glavni grad muslimanskog dijela Španjolske, a njeni su vladari s vremenom sagradili Alhambru, palaču kakvu Europa dotad još nije vidjela. Jedan je pisac bio toliko oduševljen tom palačom da ju je opisao kao “najveličanstvenije zdanje na svijetu”.

Krajolik u kojem se nalazi Alhambra jednako je impresivan kao i ona sama. U pozadini se uzdižu veličanstveni, snijegom prekriveni vrhovi Sierra Nevade koji su visoki gotovo 3 500 metara. Alhambra je sagrađena na Sabiki, dugačkom šumovitom brdu koje se uzdiže 150 metara iznad grada. Ibn Zamrak, pjesnik iz 14. stoljeća, rekao je da to brdo koje se uzdiže nad Granadom izgleda poput muža koji s divljenjem gleda svoju ženu.

Grad unutar grada

Naziv Alhambra, što na arapskom znači “crven”, vjerojatno ukazuje na boju opeke koju su Mauri koristili za gradnju vanjskih zidova palače. No nekima se više sviđa objašnjenje arapskih povjesničara, koji kažu da se Alhambra gradila pod “svjetlom baklji”. Ta noćna rasvjeta davala je zidovima crvenkastu boju po kojoj je, prema njihovom mišljenju, palača dobila ime.
Alhambra je puno više od palače. Moglo bi se reći da je to pravi mali grad unutar grada Granade. Unutar zidina Alhambre nalaze se vrtovi, paviljoni, palača, Alcazaba (tvrđava), pa čak i mala medina (grad). Dio Alhambre koji su sagradili Mauri te dijelovi koji su kasnije sagrađeni čine jedinstveni spoj profinjene i raskošne arapske umjetnosti te strogih i odmjerenih linija europske renesanse.

Za ljepotu Alhambre zaslužna je jedna specifična metoda gradnje koju su osim Maura koristili još i stari Grci. Mauri bi najprije vješto iskoristili prirodnu boju i strukturu kamena kako bi sagradili zdanje skladnih i jednostavnih proporcija. Zatim bi to otmjeno zdanje uljepšali ukrasima. Jedan je stručnjak rekao: “Mauri su uvijek uvažavali ono što graditelji smatraju temeljnim pravilom u arhitekturi — treba ukrašavati građevinu, a ne graditi ukras.”

Razgledavanje Alhambre

U Alhambru se ulazi kroz ogromna vrata s lukom u obliku potkove koja se nazivaju Vrata pravde. Taj naziv podsjeća na to da su se za vrijeme muslimanske vladavine suci sastajali na tom mjestu kako bi po brzom postupku rješavali sitnije sporove.

Od štukaturne žbuke izvedene su bogate dekoracije koje su tipične za arapske palače kao što je Alhambra. Majstori su od štuke oblikovali niz prekrasnih čipkastih motiva koji se uvijek iznova ponavljaju. Neki bogato ukrašeni lukovi izgledaju poput simetrično složenih stalaktita. Zidove palače ukrašavaju i glazirane keramičke pločice (azulejos ili zillij) koje tvore složene geometrijske oblike. Donji dio zidova obložen je pločicama živih boja, koje su u savršenom kontrastu sa zagasitim bojama štukature koja se nalazi iznad njih.

U Alhambri postoji nekoliko dvorišta, a među njima se posebno ističe Lavlje dvorište, koje je opisano kao “najdragocjeniji primjer arapske umjetnosti u Španjolskoj”. U jednom turističkom vodiču piše: “Pravo umjetničko djelo ima u sebi nešto posebno što se naprosto ne može imitirati ni reproducirati. (…) Takav dojam stječete kad stojite na ulazu u to dvorište u Granadi.” Niz tankih stupova povezanih savršeno skladnim lukovima okružuje fontanu koja počiva na 12 mramornih lavova. To je jedna od španjolskih znamenitosti koje posjetitelji najviše fotografiraju.

Vrtovi za odmor i opuštanje

Alhambra ima prekrasne vrtove, fontane i bazene.* Pisac Enrique Sordo kaže u svojoj knjizi Moorish Spain da je “arapski vrt predokus raja”. Posvuda se vidi utjecaj islamske religije. Španjolski pisac García Gómez rekao je: “Muslimanski raj – džennet detaljno je opisan u Kur’anu kao raskošan vrt (…) kojim teku predivni potoci.” U Alhambri vode ima u izobilju, što je prava raskoš za ljude koji su navikli na život u sušnim pustinjskim predjelima. Stručnjaci koji su bili zaduženi za uređenje vrta znali su da voda može rashladiti zrak i da je ugodno slušati njeno lagano žuborenje. Pravokutni bazeni puni vode u kojoj se zrcali vedro nebo stvaraju dojam prostornosti i svjetlosti.


Nedaleko od Alhambre nalazi se Generalife, skrovita maurska vila s perivojem koja je sagrađena na brdu Cerro del Solu, u neposrednoj blizini Sabike. Taj divan primjer arapske vrtne arhitekture smatra se “jednim od najljepših vrtova na svijetu”.* Ta vila u koju su vladari Granade dolazili kad su se željeli odmoriti nekad je bila mostom povezana s Alhambrom. Jedno od njenih dvorišta vodi do Vodenih stuba. Ovdje posjetitelji mogu uživati u ljepoti svjetlosti, boja i mnogobrojnih mirisa.

Uzdah Maura

Kada je posljednji kralj Granade, Boabdil (Muhamed XI), predao grad kralju Ferdinandu i kraljici Izabeli, morao je sa svojom obitelji napustiti zemlju. Priča se da se nakon izlaska iz grada zaustavio sa svojom svitom na uzvisini koja se danas naziva El Suspiro del Moro (Uzdah Maura). Kad su se okrenuli da posljednji put pogledaju veličanstvenu crvenu palaču, Boabdilova majka navodno je rekla svom sinu: “Plači kao žena za onim što nisi mogao obraniti kao muškarac!”
U današnje vrijeme Alhambru godišnje posjeti tri milijuna posjetitelja, a neki od njih dolaze i na ovu uzvisinu. Ovdje mogu, poput Boabdila, gledati Granadu koja se širi ispod veličanstvene arapske palače. Ako jednog dana posjetite Granadu, možda ćete bolje razumjeti zašto je njen posljednji maurski kralj bio toliko tužan što ju je morao napustiti.


Prilagođeno sa https://wol.jw.org

Da li ste čitali?

Dragulj Perzije

Historija duga 7000 godina, učinila je Iran jednim od najprimamljivijih svjetskih destinacija. Iran ima jednu …