Naslovna / Kutubhana / Književni kutak / “Pisma majci”
letters-envelopes

“Pisma majci”

Najjače oružje umjetnosti je ljubav, a najneprolaznija je ljubav majke. Ako ovu knjigu bude poslije tvoje i moje smrti pročitao ijedan sin, naći će u njoj sebe (samo možda nevješto opisana), a ako pak ona dopadne ruku koje majke, i ona će biti svjesna, da je isto tako posvećena i njoj, kao i tebi. Ipak ova knjiga prvenstveno pripada tebi i napisana je s namjerom da ti objasni tvoga sina, ukoliko je to, majko, uopće moguće. Vani, u svijetu, majko, već godinama divlja sveuništavajući rat. Možda me je strah od njegove užasne obimnosti, strah da ne proguta tebe, ili mene, nagnao da ovu knjigu pišem dan i noć, kriomice, da ne vidiš šta ti sin sprema za pedesetdeveti rođendan, namjesto za šezdeseti, kako je već davno naumio, taj strah da dospijem na vrijeme završiti ovu zbirku fragmenata, sputao me je, pa knjiga neće biti takva, kakvu sam je zamislio. To mi oprosti!

            Mogao sam ti, majko, zapravo kratko i jasno napisati, evo danas, na tvoj rođendan godine 1942. – zahvalno ti predajem zbirčicu pjesama i fragmenata otetih od vremena, ukradenih od zaborava, od prolaznosti, od jučerašnjica, što su zapravo samo druga ublažena imena Vremena u prošlom obliku, kao što su: budućnost, sutrašnjica, neizvjesnost njegova imena za oblike budućnosti.

            Mogao sam ti, namjesto svega ovoga, napisati: majko, u borbi s vremenom, uspio sam iz najkrvavijih okršaja iznijeti ovih nekoliko poderanih i ublaćenih zastava, pa ti ih darujem, neizmjerno sretan što su to trofeji pobjednika, a isto toliko tužan, jer sam svjestan da će i te zastave istrunuti u vremenu, jer su njegov sastavni dio.

            Mogao sam ti, majko, napisati da se već odavno spremam ubrati u vrtu svoje zahvalnosti najljepše ruže za rođendanski buket, ali da sam jutros požurio i pobrao samo pupoljke ili ocvale stare cvjetove s kojih se već rune latice, jer me je strah, da oluja rata s kišom granata i tučom bomba što ih kultura i civilizacija sipa iz svojih čeličnih ptica napretka XX stoljeća, ne unište posve moj vrt! Nadam se, majko, da mi ga – pa makar ga i spalili – neće pretvoriti niti u džunglu mržnje, niti u pustinju mizantropije…

            Ali ja, eto, kazah ovako.

            Da li je jasnije?

*****

O, majko, ti me od svih zala braniš i svoj život za moj žrtvovati kaniš.

Svugdje mi pomažeš tiho, iz prikrajka, a ne tražiš ništa, jer si, jer si – majka!

Reci, majko, kako da ti se zahvalim?

Zar pjesmom i stihom, kojim sebi slavu i časno ime međ ljudima stječem?

Zar pjesma može, i zar ona smije iskazati ljubav?… I zar to umije?

O, dobro znam, da nijedna oda, ma bila ona najsavršenija,

ne može, ne smije ljubav moju svu primiti u skučenu svoju sadržinu.

*  Odlomak iz knjige “Knjiga majci” autora Envera Čolakovića.

Da li ste čitali?

Ramadan

Ramazan – Enes Karić, Enciklopedijski leksikon Kur’ana

Ramazan (شَهْرُ رَمَضَانَ)

Riječ RAMADAN (ramazan) spominje je jedanput u Kur'anu, u suri II, 185. Kur'anski izvornik glasi:

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذيِ أُنْزِلَ فيِهِ الْقُرْآنُ هُدىً لِلنَّاسِ  وَ بَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدىَ وَ الْفُرْقَانِ