Naslovna / Kutubhana / Predstavljamo knjigu / Radikalna reforma, Tarik Ramadan
radikalna reforma

Radikalna reforma, Tarik Ramadan

Tariq Ramadan je na Zapadu najistaknutiji glas reformističkog islama, najprije zbog toga što svoje suvjernike muslimane u zapadnim društvima bodri da više učestvuju u društvenom životu. Ramadan hrabro poziva sva muslimanska društva i zajednice na radikalnu reformu i suprotstavlja se svima koji se zaklanjaju iza tvrdnji da je reforma opasna, tuđinska izopačenost i izdaja vjere. Autentična reforma, kaže on, uvijek je utemeljena u islamskim tekstualnim izvorima, duhovnim ciljevima i naučnoj tradiciji. Međutim, oni reformistički pokreti koji su zasnovani na novom tumačenju tekstualnih izvora, a koji pri tom koriste tradicionalne metodologije i strategije, odgovore mogu naći samo u adaptaciji na krizu sa kojom se suočava svijet u globalizaciji. Takva tumačenja, tvrdi Ramadan, dosegla su limite upotrebljivosti.

Ramadan poziva na radikalnu reformu koja ide dalje od puke adaptacije i koja predviđa hrabra i kreativna rješenja za transformaciju naših današnjih i budućih društava. Ovaj novi pristup propituje historijski etablirane izvore, kategorije, više ciljeve, instrumente i metodologije islamskog prava i jurisprudencije, te autoritet koji je tradicionalna geografija znanja pripisala učenjacima Teksta. On predlaže novu geografiju koja redefinira izvore, duhovne i etičke ciljeve prava i koja stvara prostor autoritetima iz društvenih i egzaktnih nauka. To će ovoj reformi priskrbiti duhovna, etička, društvena i naučna znanja, potrebna da odgovori na savremene izazove. Ramadan tvrdi da radikalna reforma ne zahtijeva samo jednaki doprinos učenjaka Teksta i učenjaka konteksta, već i ključni angažman i kreativni duh muslimanskih masa. Ovaj poziv na radikalnu reformu dramatično pomjera centre autoriteta. Svrha tog poziva je da izaziva kontroverzu i podstiče rasprave, kako među muslimanima, tako i među nemuslimanima.

(Više o samoj ideji radikalne reforme pročitajte u sažetku knjige Radikalna reforma: islamska etika i oslobođenje (prevela Azra Mulović, Sarajevo, El-Kalem i CNS, 2011) na bosanskom jeziku koji je priredio Mirza Sarajkić: Radikalna reforma (sažetak):  http://cns.ba/docs/radikalna-reforma-sazetak-bosanski.pdf  )

Iz sažetka …

Žene: tradicija i oslobođenje

Prema tome, mi se doista moramo vratiti Tekstovima i modalitetima čitanja i tumačenja Tekstova u svjetlu okruženja u kojima su objavljivani. Islamsko pravno mišljenje o ženama zasigurno je područje koje pati od dvije boljke: literalističke redukcije i kulturne projekcije. Vidjeli smo da Objave, zajedno s Poslanikovim primjerom, predstavljaju božansku pedagogiju koja se, tokom više od dvadeset i tri godine i u skladu s historijskim okolnostima, sastojala od promjena u mentalitetu prvih muslimana i koja ih je tjerala da drugačije razmišljaju o pitanju žena.

Žene su prve žrtve ove redukcije prava u sadržaju Tekstova, te prepreka unutar društvene strukture. Zato one moraju naučiti istraživati Tekstove, ovladati instrumentima za njihovo tumačenje i potpunije razumjeti principe, te temeljito analizirati okruženje i logiku diskriminacije ili otuđenja.

Većina komentara, analiza i prikaza, kako smo vidjeli, gotovo isključivo se fokusira na različite uloge i funkcije žene u porodici i drugim društvenim jedinicama. Ne postoji duboka, strukturirana, dijalektička misao o ženama kao o bićima, o ženskosti, o odnosu žene prema smislu, o njihovoj religijskoj praksi ili o tome kako se one odnose prema društvu kao cjelini. Pristup preko viših ciljeva, koji zahtijeva razmišljanje o biću, dostojanstvu, razvoju, slobodi, jednakopravnosti, pravdi, ravnoteži, ljubavi i dobrobiti, tjera nas da govorimo o ženskom biću, ženskoj duhovnosti, autonomiji, odgovornosti, te suštinskom i društvenom značenju ženskosti. Muškarci, pravni učenjaci, dodirnu nekada ove dimenzije, ali žene su te koje moraju odbiti isključivo pravni, a time i ograničeni diskurs o sebi. Govori se o inter-personalnim odnosima, a da se uopće ne elaborira ženskost.

Zato je prvo oslobođenje, a koje će povesti cijelu zajednicu vjernika širom svijeta da se razvija – stvoriti diskurs o ženskosti koji obnavlja veze sa smislom, a ne s jednoumnim fokusom na norme.

S druge strane, Ramadan ističe kako žene ne smiju pasivno čekati da se nešto desi: moraju se pobrinuti za sebe i razviti nove pristupe u svjetlu viših ciljeva kako bi zaštitile svoje biće, cjelovitost, ženstvenost i prava. Moraju se boriti protiv svake formalističke diktature: one koja nameće nošenje zara ženi koja to srcem ne prihvata, one koja zamišlja sva ženska tijela kao objekte koji staju u haljinu broj 38, one koja prisiljava žene da ostanu kod kuće iz vjerskih razloga, te one koja ih zatvara u kuću nakon četrdeset pete godine iz estetskih razloga.

Potrebno je izvesti reformu iznutra, a započeti je propitivanjem najtradicionalnijih pravnih stavova, izjava i stajališta prijašnjih učenjaka o ženama. Mora se započeti tako što će se identifikovati čime bi se, a što stvarno pripada Tekstovima i/ili kulturi u kojoj je neki učenjak živio, mogla objasniti ova ili ona interpretacija. Ovakav proces dekonstrukcije fetvi zahtijeva da se ajeti i hadisi, te spomenute pravne norme, čitaju u svjetlu viših ciljeva globalne poruke. I žene i muškarci su angažirani u ovom prijeko potrebnom poduhvatu, što neki opisuju kao „islamski feminizam“, dok drugi smatraju da se radi o „reformi“ ili „ponovnom prisvajanju“ islamskih učenja, prevazilaženju stereotipnih „muških“ čitanja.

To u praksi znači da se žene sada moraju (više) uključivati u vijeća za fetve širom svijeta, u svojstvu učenjaka Teksta ili kao stručnjaci za društvene promjene i stvarnost svakodnevice. Njihovo učešće i rezultati njihovih analiza moraju se i formalno priznati, bez kompromisa, u svim konstituiranim vijećima svijeta, na Istoku i na Zapadu. To je veliki izazov, kao što je i žensko pitanje veliko.

ZAKLJUČAK: SPOJ DUHOVNOSTI I INTELEKTA

Duhovnost je vjera koja, projicirana na život i svijet, dodjeljuje značenje biću, baš kao što daje smisao i orijentira djela ljudi. Inteligencija je čin razuma koji promatra, razumijeva i pokušava protumačiti biće, sebstvo, Univerzum i život. U sistemu djela, vođenih smislom, koja zahtijevaju usklađenost, mora se ići dalje od diskusije odnosa vjere i razuma i naći putevi koji omogućavaju spajanje duhovnosti i inteligencije. U klasičnim filozofskim kategorijama, to je filozofski sistem djelovanja koje upotpunjava sistem znanja i vodi potragu za harmonijom.

Takva potraga za smislom i shvatanjem omogućava da se izbjegnu dva glavna propusta koja smo objašnjavali na prethodnim stranama i kroz cijelu knjigu. Smjestiti duhovnost, intimnu potragu za smislom, svjetlom i mirom u centar vjerskog iskustva omogućava prevazilaženje formalističkih ograničenja koja preobražavaju religiju u zatvoreni, restriktivni univerzum normi, granica, zabrana. Postoje, budimo sigurni, obredi, obaveze i moral, ali oni pripadaju poimanju života i smrti koje im daruje smisao i sadržaj, kojih se stalno moramo prisjećati kako bismo izbjegli da nas zavede niz formalnih pravila, bez srca i smisla.

Spojiti duhovnost i razum, značenje i razumijevanje, glavni je izazov našeg vremena. Postmodernizam se definira odbacivanjem univerzalija i poštivanjem relativnosti kroz mnoštvo pristupa, uključujući strukturalizam (ili poststrukturalizam) i konstruktivizam (ili dekonstruktivizam, ili postkonstruktivizam). Time što se preispituje pravo na istinu, čini se da se podrivaju temelji etike. Ipak, naša društva, naš način života i stanje naše planete, zbog prijetećih prirodnih katastrofa, problematičnih identiteta, zloupotrebe Prirode, primoravaju nas da se pomirimo s univerzalnim ciljevima i vrijednostima. Bila naša istina teorijski jedna ili teorijski relativna, ona može imati sadržaj jedino ako se oslanja na praktičnu svijest o smislu i skladu. Daleko od bilo kakve teorijske, formalističke religije ili filozofije koje su otuđene od svijeta, daleko od dogmatske, ekskluzivističke vjere ili racionalnosti koje se nameću svima, mi ponovo moramo otkriti puteve u dubine i u kompleksnost jedne blistave, beskrajne i smjerne vjere, ujedinjene s pronicljivim, kritičkim i odlučnim umom. Taj put podrazumijeva paradoksalnu, ali nužnu vezu – poniznosti u pogledu moći s ambicijom u pogledu planova. Ambiciozna poniznost čuva od pasivnosti i fatalizma, dok ponizna ambicija štiti od arogancije i dogmatizma.

Transformacijska reforma podrazumijeva mnogostruke zahtjeve: novi pogled na Tekstove i ljudski i društveni kontekst, mobiliziranje znanja i stručnosti, ponovno uspostavljanje ravnoteže legitimnosti i autoriteta u stvaranju normi i etike. To nesumnjivo znači odbijanje formalizma, statičnosti, slijepe imitacije (svih vrsta) i fatalizma. Nikakva ljudska stvarnost nije neopoziva, nijedan čovjek nema apsolutnu i vječnu moć, nijedan izazov nije konačan, jer vjerujućoj svijesti, kao što bi trebalo biti i humanističkoj svijesti, sve je moguće. Vjera je pouzdanje. U svakom slučaju, radikalna reforma, sa svojim strogim etičkim zahtjevima i pozivom na oslobođenje, u biti je podsjećanje da, s vjerom u Jedinog, pouzdanjem i odlučnošću, sve je uvijek moguće. KRAJ.

Da li ste čitali?

Istanbulska lala

Zanosni vodič kroz Istanbul i opojna priča o ljubavi Istanbul je više od grada, on …