Naslovna / Kutubhana / Predstavljamo knjigu / Jevrejsko groblje, Enes Karić
jevrejsko_groblje_8efb5a5b8c737eb4e1f779c7a6f2580a

Jevrejsko groblje, Enes Karić

 Roman Jevrejsko groblje, u znatnoj mjeri drugačiji od prvoga romana Enesa Karića, plijeni nesvakidašnjom toplom emotivnom pričom. Romanopisac se hvata u koštac s postratnom izbjegličkom stvarnošću svoga naratora. I dok su Pjesme divljih ptica jedna moćna slika-alegorija daleke prošlosti, Jevrejsko groblje je naša najočitija postapokaliptična egzistencijalna stvarnost.

Jevrejsko groblje je roman o ratnom Sarajevu pod opsadom u sjeni Jevrejskog groblja, stvarnog toponima pod obroncima Trebevića. Karić pripovijeda izbjegličku tragediju brata i sestre Sadika i Suade Dobrače iz sela Vragolova kod Rogatice koji su ne svojom voljom u ljeto 1942 .g. preko Jevrejskog groblja ubačeni u opkoljeno Sarajevo. Njihova sudbina je paradigmatična  za mnoge bošnjačke porodice iz istočne Bosne koje su pukim slučajem izbjegle organizirani pokolj srpske vojske. Razmijenjeni su za jednog sprskog zločinca u Sarajevu. Cijela radnja je ispričana u jednom dahu u knjižari u Lajdenu gdje glavni junak Sadik Dobrača sreće svoga prijatelja iz sarajevskog pakla UN oficira Kristijana Johansena. Kristijan je penzioner u njegovoj domovini Holandiji, a Sadik bosanski izbjeglica koji u Holandiji pokušava naći novu domovinu. Bosanska ratna tragedija ih je sastavila u opkoljenom Sarajevu i trajno vezala. Kristijan je pomogao Sadiku da izađe iz grada sa svojim sestričnama blizankinjama čija je majka Suada umrla na porođaju u ljeto 1995. godine. Te dvije sestrične Nedžma i Nudžejma su već tinejdžerke stasale u holandskim luteranskim domovima i upisuju se na lajdenski koledž. I eto to je zgoda za romanesknu retrospektivu dvojice ratnika koji kronično boluju od PTSP.

Jevrejsko groblje je vrlo osoben roman u bosanskoj postratnoj književnosti. Prateći likovi su uzeti gotovo faktografski dokumentarno iz ratnog ambijenta Sarajeva pod opsadom bez literarne dogradnje što je veoma značajno. Većina tih likova još uvijek hodi ulicama Sarajeva: Hožda Mujki, Zdravko Grebo, Gavrilo Grahovac, Reis Cerić, hfz. Ismet Spahić, Šemsudin Gegić, Hadžem Hajdarević i mnogi drugi. Karić ih je vrlo uspješno ugradio u fabulu romana onakvih kakvi jesu, a svi su oni brilijantni književni likovi. Njihov odnos prema svijetu, jednih prema drugioma i zlu koje skupa trpe u opkoljenom gradu čitaocima se pokazao kao neponovljiv književno estetski i etički izraz časnih ljudi jer život pod opsadom ustvari je vrhunska književnost. Zato je ovaj Karićev roman, roman s ključem čiju će ljepotu i tajne s posebnim zadovoljstvom umjeti otvarati oni koji su preživjeli opsadu Sarajeva. Kroz metaforu Jevrejskog groblja autor je mudro i odvažno povezao povijesni udes jevrejskoga i bošnjačkoga naroda na evropskom tlu u evropskoj kulturi čije elite hipokrizijski grakću nikad više genocidu u momentu kad se on upravo događa na očigled cijelokupne svjetske javnosti. Smještajući ispovjednu retrospektivu  romana u kontekst promocije čuvenog djela Pohvala ludosti nizozemskog filozofa Erazma Roterdanskog u knjižari u Lajdenu, on onima koji umiju čitati odašilje snažnu poruku da je lamentiranje nad tragedijom Bosne samo još jedna u nizu od hipokrizijskih pohvala ludosti. Nada ipak ostaje, autor je projektira u potomstvo Sadikove sestre Suade, u Nedžmu i Nudžejmu koje se u Holandiji spremaju da studiraju na najboljim univerzitetima i da budu svježe snage u obnovi i razvoju ratom traumatuziranog društva njegove domovine Bosne i Hercegovine.

Autor u roman uključuje ilustracije u kojima se prepliću  metafizička vedrina i stanje povijesnih zbivanja. U ovom romanu Karić je uspio da na uvjerljiv načim pomiri velike zahtjeve romana kao moćne forme koje su na prvi pogled protuslovne, veliki događaj ali sa dragim, toplim, lijepim i uvjerljivim prikazivanjem i činjenjem zanimljivih običnih stvari s druge strane u vrijeme tragičnih događaja zastupanje vedrine.

Ovo je prvi veliki roman o bosanskom užasu od ’92 do ’95 godine.  Nijedan drugi pisac nije uspio kao prof. Karić jednom finom rafiniranom, tečnom, preciznom, odmjerenom ali nadasve mudrom riječju, gdje ništa nije slučajno postavljeno, u kojoj je sve odmjereno, kaže nam jednu istinu o Sarajevu gradu u kojem je u jednom momentu sve bilo moguće a na kraju pobijedio je bosanski prkos, ono bosansko čudo otpora, ono što Bosnu i čini unikumom u civilizaciji, u današnjim svim mogućim planetarnim društvenim kontekstima.

Enes Karić, kao vrlo darovit autor ,uspio je da nam pokaže kako je svaka priča velika onoliko koliko je uspijemo lijepo i kvalitetno ispričati.

Pisac je našao nekoliko likova koje pažljivo vodi kroz priču, budno motreći da jedan lik ne uđe u drugi. Karić je znalac par exellenace, pa kroz pripovijedanje stvorenih junaka nastoji nam prenijeti svoje ne malo znanje. Autor otvara mnoga pitanja kojih mogu biti svjesni samo oni koji znaju čitati roman. Njegov glavni junak prosi. To je metafora Bosne u ratu, metafora Bosne i danas. Bosna je uvijek u nekom prosidbenom položaju u odnosu na druge.

„Nastojao sam da ispričam nešto , što je neobično, da to bude čitano a da ne bude mržnja. Ovo nije povijest opkoljenog Sarajeva, ovo ništa neće poslužiti u Hagu. Ovo je  jedno izbjegličko kazivanje, snalaženje jednog izbjeglice da preživi i da opstane čista obraza. On nikad ije uspio sakupiti sve potvrde da dobije pasoš, kad god bi sakupio 2000 maraka, u nekog borca bi se razbolila majka te bi on posudio pare. Ono što je za nas opominjuće, a što je smješteno između u korice ove knjige jeste da Sadik ni o čemu svome ne odlučuje. Da sam napisao bilo koju teorijsku raspravu o opkoljenom Sarajevu pročitalo bi je desetak ljudi a toliko se književnost i književni oblik saopćavanja informacija širi više nego li teorija da sam ja bio iznenađen već sa Pjesmama divljih ptica.“- kaže o svom romanu autor Enes Karić.
Recenzenti ocjenjuju da je Karić u ovom romanu uspio da blistavim književnim postupkom, rafiniranim jezikom, tihom mudrošću i povremenom lirikom prikaže jedan od najkrvavijih dijelova naše povijesti – našu suvremenost. S druge strane, kroz metaforu Jevrejskog groblja autor je mudro i odvažno povezao povijesni udes jevrejskoga i bošnjačkoga naroda na evropskom tlu.
Roman Jevrejsko groblje, na više od 600 stranica, izišao je u Tugrinoj ediciji Babilon 21.

Priredila: Amina Đulović

Da li ste čitali?

Istanbulska lala

Zanosni vodič kroz Istanbul i opojna priča o ljubavi Istanbul je više od grada, on …