Naslovna / Tekstovi / Porodica / Kako objasniti agresivno ponašanje ?
bullies

Kako objasniti agresivno ponašanje ?

U organizmu postoji urođeni izvor koji trajno proizvodi agresivne impulse. Ovi impulsi moraju da se na ovaj ili onaj način (nije obavezno da to bude destruktivno) ogledaju u ponašanju osobe. Ako to nije slučaj, dolazi do duševnih oštećenja.

 

U psihologiji postoje dva klasična objašnjenja: teorija nagona i teorija frustracije. Nešto općenitija teorija koja se može koristiti za objašnjenje agresije je teorija učenja.

Osnova teorije nagona glasi: U organizmu postoji urođeni izvor koji trajno proizvodi agresivne impulse. Ovi impulsi moraju da se na ovaj ili onaj način (nije obavezno da to bude destruktivno) ogledaju u ponašanju osobe. Ako to nije slučaj, dolazi do duševnih oštećenja. Najpoznatiji zastupnici ovakvog shvatanja su bili Sigmund Freud (Zigmund Frojd) i Konrad Lorenz (Konrad Lorenc), pri čemu je frojdovski nagon usmjeren ka samouništenju (‘smrtni nagon’), a ispoljava se ometan seksualnim nagonom, dok Lorenc govori o vrlo specifičnom nagonu borbe usmjerenom protiv ljudi koji se bave istom vrstom posla. U modernoj psihologiji vrlo su rijetke pristalice teorije nagona.

Teorija frustracije kaže: Agresivno ponašanje počiva na agresivnim impulsima koji nastaju zbog frustracije. Pod pojmom “frustracije” najprije se podrazumijevalo ometanje aktivnosti koja je usmjerena ka nekom određenom cilju, a kasnije se taj pojam proširio na sve neprijatne događaje koji izazivaju averziju (napad, maltretiranje itd.). U svakom slučaju, potreba za agresijom ne nastaje sama od sebe (kao kod teorije nagona), već je reakcija na nešto.

Dok teorija nagona i teorija frustracije uvode u objašnjenje agresije specifične faktore, teorija učenja agresivno ponašanje objašnjava po principima koji se koriste za objašnjenja i drugačijih formi ponašanja. Učenje je osnovni fenomen, odnosno promjena osobne dispozicije (znanje, stanovište, spremnost itd.) na osnovu iskustva. Psihološki gledano – učenje nije jedinstven proces, pa postoje različiti tipovi postupaka učenja

Ono što se nauči može biti različito: ko su krivci u nekom događaju, kako se upotrebljava oružje, gdje i kada moram da budem poslušan – sve su to stvari koje se mogu naučiti. Učenje kao objašnjenje agresivnog ponašanja može biti veoma različito u odnosu na način na koji se ispoljava agresivni fenomen, pa je tako teorija učenja zbirna imenica za veoma veliki spektar objašnjenja. Za temu agresije od izuzetnog značaja su sljedeići tipovi učenja:

Učenje na modelu. Ovaj princip je svima poznat. Usvajamo novo ponašanje posmatrajući druge. Ponašanje koje posmatramo biće sačuvano u mozgu, a u nekim situacijama se doslovce kopira. Najvažniji uzori su, po pravilu, roditelji, prijatelji i druge osobe koje su nam važne u životu. Pored toga, postoji mogućnost da se putem javnih medija usvoji agresivno (ali i prosocijalno ili neko drugo) ponašanje.

Učenje na uspjehu i neuspjehu. U ovom slučaju osoba uči iz posljedica svog djelovanja. Uspjeh za agresivno ponašanje je kada se, na primjer, na neki način nametnemo koristeći neku nasilničku riječ, kada se obogatimo koristeći nasilje, kada uz pomoć nasilja dobijemo pažnju medija ili priznanje u grupi ili kada uzvratimo napadaču. Nametanje i dobit, pažnja i priznanje jednako kao odbrana i samozaštita su veoma važni uspjesi agresivnog ponašanja. Osim toga, tu su i ugodni unutrašnji efekti kao škakiljanje nerava (npr. kod prgavih igrača fudbala) ili pozitivno samoocjenjivanje (npr. ponos zbog sopstvene hrabrosti). Dok kod učenja na modelu usvajamo nove forme ponašanja, uspjesi nas uče da određene forme ponašanja primjenimo u nekim situacijama ili bar u onim kod kojih postoje izgledi za uspjeh. Ukoliko agresivno ponašanje koje primjenjujemo donese neuspjeh ili neke negativne posljedice, takvo će se ponašanje u budućnosti vjerovatno rijeđe upotrebljavati.

Kognitivno učenje – učenje u smislu sticanja znanja. Uče se pojmovi, načini razmišljanja i djelovanja te metode koje su relevantne za agresivno ponašanje. Uče se, na primjer, pojmovi poput “odbrana”, “neprijatelj” i “čast” i šta bi oni mogli da znače za djelovanje u tom smislu. Uče se metode, lukavstva, nadmudrivanje neprijatelja i  korištenje oružja. Ovakva saznanja bi, sa jedne strane, mogla imati utjecaja na ubjeđenja i stanovišta neke osobe, ali bi, sa druge strane, mogla pokretati i uslovljavati njeno djelovanje.

Priredila: Nasiha Smajlović, dipl.pedagog-psiholog

Da li ste čitali?

Posao je djeteta da se kreće, vrti, skače, a ne da satima gleda u mobitel!

Najvažnija misao vodilja u radu dr. Rajovića vrlo je jednostavna – djeca kroz igru najbolje …