Naslovna / O nama / Aktivnosti

Aktivnosti

Likovi žena u Kur’anu         

Napisao Dr. Sead-ef. Seljubac    

Na tribini Duhovni put žene, održanoj 19.12. 2009. godine, o likovim žena spomenutih u Kur’anu govorio je Dr. Sead-ef. Seljubac. Njegovo izlaganje možete pročitati u nastavku.
LIKOVI ŽENA U KUR’ANU
1.    ADEMOVA ŽENA, HAVVA

On je taj koji vas od jednoga čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista zahvalni!” (El-A’raf, 7/189.)
I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Er-Rum, 30/21.)
Hazreti Havva je Ademova, a.s., žena, ili žena uopće, i to onaj tip žene uz koju njen životni drug nalazi smiraj, kod koje on jasno primjećuje pokazatelje ljubavi i samilosti.

2.    IBRAHIMOVA ŽENA, SARA
 
A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. “Jadna ja!” – reče – “zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš Allahovoj moći?” – rekoše oni – “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!” (Hud, 11/71-73.)
I pojavi se se žena njegova  uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: “Zar ja, stara, nerotkinja?!” “Tako je odredio Gospodar tvoj” – rekoše oni –  “On je Mudar i Sveznajući.”  (Ez-Zarijat, 51/29.)
Ibrahimova žena Sara je tip žene koja ima problema sa rađanjem. Nerotkinje u najviše slučajeva nikada ne gube nadu u Božiju milost. Do kraja se nadaju Njegovoj intervenciji. Ali, Sara je, istovremeno, žena koja želi da njen muž ima potomstvo, pa to rješava darujući mu robinju Hadžeru, a ona mu rađa sina Ismaila. Nije Sara, kao i mnoge žene u sličnim slučajevima imuna na ljubomoru. Tako će Hadžera i mali Ismail svoje boravište naći u dolini Mekke.
Sara, kao i Hadžera, rađa Božijeg poslanika.

3.    MUSAOVA ŽENA
I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. “Gospodaru moj,” – reče – “spasi me naroda koji ne vjeruje!”  I kad se uputi prema Medjenu, on reče: “Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!”  A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?” – upita on. “Mi ne napajamo dok čobani ne odu” – odgovoriše one – “a otac nam je veoma star.” I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!” I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’ “O oče moj,” – reče jedna od njih – “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” “Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje” – reče on – “ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.” “Neka bude tako između mene i tebe!” – reče Musa – “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.” (El-Kasas, 28/21-28.)
Ma kako se Musaova žena uistinu zvala, ja bih joj dao ime Mustehijeta (Stidljiva, Sramežljiva). Ona je tip naše muslimanke koja dok razgovara pred sebe gleda, a kada ide korača oborene glave.Ona je sramežljiva, ali nije glupa. Oštroumno primjećuje pokazatelje nečijih karakteristika i spram toga procjenjuje ljude.

4.    FARAONOVA ŽENA, ASIJA
 
I žena faraonova reče: “On (mali Musa) će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. (El-Kasas, 28/9.)
A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 66/11.)
Faraonova žena Asija je tip samilosne i osjetljive, sažaljive žene. Ni ona nema svoje djece, pa će joj mali Musa, koji ju je gledao iz korpe svojim okruglim okicama, odmah prirasti na srce.
Bog Dragi je vodio njeno srce i uputio ga. Musau poslaniku je povjerovala, a svoje vjerovanje sakrila. Ona je tip muslimanke koja živi u surovim uslovima, pod rukom, bolje reći čizmom, tiranske vlasti, u neslobodi, pod stalnim strahom da bi se njeno pravovjerje moglo otkriti i izazvati pogubne posljedice. Bez obzira na to, kada dođe momenat odluke, ona je spremna žrtvovati život, ali vjerovanje ne poreći. U tome će joj se stoljećima kasnije pridružiti Sumejja, a stoljećima iza nje ponosna majka Srebrenice.

5.    BELKISA, KRALJICA OD SABE

I ne potraja dugo, a on (pupavac) dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Saba je bila drevna prijestonica u Jemenu. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!”   “Vidjećemo” – reče Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!” “O velikaši,”- reče ona – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo. Od Sulejmana je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ O velikaši” – reče ona – “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!”  “Mi smo vrlo jaki i hrabri” – rekoše oni – “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!” “Kad carevi osvoje neki grad” – reče ona – “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti.” I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.” “O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?” “Ja će ti ga donijeti” – reče Ifrit, jedan od džina – “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” “A ja ću ti ga donijeti” – reče onaj koji je učio iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!” I kad ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” – “Kao da je on!” – uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.” A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala. “Uđi u dvoranu!” – bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!” – reče on. – “Gospodaru moj,” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” (En-Neml, 27/22-44.)
Kraljica Belkisa je tipični primjer energične i inicijativne žene, mudrog diplomate, demokratski orjentisanog vladara. Ona je racionalno mudra. Nije ohola nego je spremna priznati snagu jačem i promijeniti stav, uvjerenje i vjerovanje pred argumentima Istine. Spremna je priznati grešku, odreći se pogrešnog vjerovanja i predati se, sa Poslanikom kao učiteljem, Apsolutnom Gospodaru.

6.    IMRANOVA ŽENA, HANNA

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”  Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Alu Imran, 3/35-36.)
Hanna je još jedna nerotkinja kojoj je Uzvišeni, na njenu iskrenu dovu i žudnju za evladom, podario mogućnost da rodi. Sara je rodila budućeg pejgambera. Hanna je rodila majku budućeg pejgambera. Ono što nju karakteriše jeste način ispunjenja zavjeta datog Bogu. Predno i iskreno, ona ostavlja svoje dijete, iako je žensko, da u hramu služi Bogu. To je tip žene „od riječi“.

7.    MERJEMA, KĆI IMRANOVA

I kada meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji (na namazu) ruku’ obavljaju i ti obavljaj!” (Alu Imran, 3/42-43.)
I Merjemu (Allah kao pouku navodi), kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila. (Et-Tahrim, 66/12.)
Merjema je oličenje čestitosti i pokornosti Bogu. To je tip naše muslimanke koja je, radi Božijeg raziluka, spremna na odricanje za cijeli život. Ona će pretrpjeti i potvore i prigovore, ali, sigurna u svojoj čestitosti, ostaje poštena. Radi Boga Dragog. Rodila je Isa-pejgambera.

8.    ZEKERIJJAOVA ŽENA, IŠA’

Tu (u hramu) Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj,” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: “Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.” “Gospodaru moj,” – reče – “kako će imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?” – “Eto tako”, – reče On -, “Allah čini što On hoće”. “Gospodaru moj,” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Alu Imran, 3/38-41;)
Kaf Ha Ja Ajin Sad. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo, i rekao: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina 6. da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.”  “O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.” “Gospodaru moj,” – reče on – “kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?” “Eto tako!” – reče. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'” “Gospodaru moj,” – reče – “daj mi neki znak!” – “Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti.” I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: “Hvalite Ga ujutro i navečer!” (Merjem, 19/1-11.)
I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!” odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni. (El-Enbija’, 21/89-90.)
Nekoliko karakteristika se može dodatno vezati, po uzoru na Zekerijjaovu ženu, za nerotkinje. U svojoj nadi trebaju se udružiti sa svojim muževima, nastojati što više dobara raznih vrsta činiti, nikada nadu ne gubiti, sa strahopoštovanjem se Rabbu moliti, i prema Njemu ponizni biti. Iša je rodila Jahja-pejgambera.

9.    POSLANIKOVE ŽENE

Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet – pa, Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.” O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu. O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim – Allah je, uistinu, dobar i sve zna.  (El-Ahzab, 33/28-34)

Ma koliko bili svjesni da su citirani ajeti upućeni direktno Poslanikovim ženama oni nude dugi niz obrazaca ponašanja za svaku muslimanku koja želi da prednjači u svojoj dinskoj praksi:
•    Prioritetan ili prevladavajući cilj joj je Ahiret, a na Dunjaluku živi skromno;
•    Svjesna je da je pod posebnom pažnjom svijeta, ogledalo je Dina, pa je njena greška mnogo jasnije uočljiva nego greška drugih, te joj je, zbog toga, i odgovornost dvostruko veća;
•    Mora ulagati daleko više napora, jer se u nju gleda, kako bi očuvala svoje moralno ponašanje i bila dosljedna u svojoj dinskoj svakodnevnici, te joj je, zbog toga, i nagrada dvostruko veća;
•    Svjesna je da nije poput bilo koje žene. Ona je vjernica, pa sebi i ne može dozvoliti da se ponaša onako kako se ponaša većina žena.
•    Ne pati od kompleksa „uskraćene pažnje“, pa ni svojim govorom ne nastoji privući pažnju drugih, posebno preglasnim ili neprimjerenim govorom.
•    Najbolje se osjeća u svojoj kućnoj intimi, u svojoj mirnoj luci, u ambijentu gdje njena vjera diše punum plućima.
•    Ni svoju fizičku ljepotu ona ne ističe i ne nastoji je „pokazati“ drugima. Dovoljno joj je da se sviđa svom halal oku.
•    Svoje namaze ne propušta, ako je dužna zekat daje, i koliko god je u stanju pokorava se naredbama uzvišenog i Njegovog Miljenika.
•    Često uči i memoriše ajete Kur’ana Mudrog, ali i hadise svog dragog pejgambera, prilazi im s razumijevanjem i nastoji ih živjeti.

10.    OPĆI SIFATI

1.    Muslimanima i muslimankama, i
2.    vjernicima i vjernicama, i
3.    poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i
4.    iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i
5.    strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i
6.    poniznim muškarcima i poniznim ženama, i
7.    muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i
8.    muškarcima koji poste i ženama koje poste, i
9.    muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i
10.    muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha –
Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (El-Ahzab, 33/35.)

Gospodaru naš pomozi nam da se okitimo lijepim i Tebi dragim sifatima,
a od sebe odbacimo sve naše mahane, koje Tebi nisu drage.
Amin.